Re: Priče za kišne dane

od **Khallu** Pet Mar 11, 2011 8:05 pm

ŽIVI ZNATIŽELJNO

Ako postojiš, dišeš.

Ako dišeš, govoriš.

Ako govoriš, pitaš.

Ako pitaš, misliš.

Ako misliš, tražiš.

Ako tražiš, doživljavaš.

Ako doživljavaš, učiš.

Ako učiš, rasteš.

Ako rasteš, želiš.

Ako želiš, nađeš.

Ako nađeš, ne vjeruješ.

Ako ne vjeruješ, sumnjaš.

Ako sumnjaš, razumiješ.

Ako razumiješ, znaš.

Ako znaš, želiš da znaš još više.

A ako želiš da znaš još više, živ si.

od **Khallu** Ned Mar 13, 2011 3:39 pm

DVIJE SJEMENKE

Dvije sjemenke ležale jedna do druge
u plodnoj proljećnoj zemlji.
Prva sjemenka kaže: “Želim narasti!
Želim pustiti korijenje duboko
u zemlju pod sobom i mladice
kroz zemljinu koru iznad sebe…
Želim razviti svoje nježne pupoljke
da najavljuju dolazak proljeća…
Želim osjećati toplinu sunca na
licu i blagoslov jutarnje rose
na svojim laticama»
I tako je ova sjemenka narasla.

Druga je sjemenka rekla: “Bojim se.
Pustim li korijenje u zemlju
pod sobom, ne znam šta će me
dočekati u mraku. A probijem li
se kroz tvrdu zemlju iznad sebe,
mogu oštetiti svoje osjetljive mladice…
Šta ako pustim svojim pupoljcima da se
rastvore, a puž ih pokuša pojesti?
Da se rascvjetam, dijete bi me možda
iščupalo iz tla. Ne.
Mnogo je bolje čekati dok ne
bude sigurno.”

I tako je druga sjemenka čekala.

Kokoš koja je čeprkala po ranoproljetnoj zemlji tražeći hranu,
pronašla je sjemenku što je čekala i odmah je pojela.

One, koji odbijaju da rizikuju i da rastu…proguta život.

od La scarpa Ned Mar 13, 2011 11:10 pm

NEPAMETNA LJUBAV
Jedna arapska princeza zaljubila se u svog roba i izrazila želju da se uda za njega. Koliko god da se je njen otac suprotstavljao i šta god da radio da je odvrati, ništa nije vrijedilo. Na kraju se je pojavio jedan mudrac koji mu je rekao: “Na pogrešnom ste putu. Ako joj zabranite da se uda i da ga viđa, samo će se jo...š više zaljubiti.”

“Pa šta da radim?” – upitao je kalif.

Mudrac je predložio rješenje. Kalif je bio skeptičan, ali je ipak na kraju riješio da pokuša. Pozvao je princezu i rekao joj: “Hoću da stavim na probu tvoju ljubav prema tom mladiću. Bićeš zaključana trideset dana i noći u istoj ćeliji zajedno sa njim. Ako i poslije toga budeš željela da se udaš za njega, dobićeš moj pristanak.”

Princeza je, van sebe od radosti, zagrlila oca i radosno prihvatila probu.

Prvih nekoliko dana sve je bilo dobro. Zatim je počela da osjeća dosadu. Nakon jedne sedmice osjetila je potrebu za društvom, dok su riječi i postupci roba sve više počeli da je razdražuju. Nakon deset dana bacila se na vrata ćelije, lupajući rukama i vičući da joj otvore. Kada su je najzad pustili, bacila se ocu oko vrata, plačući, zahvalna što ju je oslobodio čovjeka koga je sada mrzila.

***

Za pravi odnos i pravu ljubav ponekad je potrebna distanca.

od **Khallu** Uto Mar 15, 2011 10:05 pm

KAD PRESTAJE NOĆ

==========================
Neki stari rabin upita jednom svoje učenike
po čemu bi se mogao razaznati trenutak
kada prestaje noć i započinje dan.
«Da to nije onaj trenutak kad uzmognemo
razlikovati psa od ovce?», reče neki učenik.
«Ne», reče rabin.
«Kada možemo razlikovati stablo datule
od stabla smokve?!», dobaci drugi.
«Ne», opet će rabin.
«Pa kad onda?», upitali su učenici.
Rabin im odgovori:»To je trenutak kada,
motreći lice bilo kog čovjeka, u njemu
prepoznate svoga brata ili sestru.
Sve dotad u vašim srcima vlada noć.»
==========================

“Naučili smo letjeti kao ptice, plivati kao ribe, ali nismo naučili živjeti kao braća.” – M.L.King

od **Khallu** Sre Mar 16, 2011 1:09 pm

PRIORITETI

Profesor filozofije stoji ispred svog razreda i ispred sebe ima nekoliko predmeta. Kada je čas počeo, bez riječi uzima veliku praznu teglu i počinje je puniti kamenjem. Zatim upita studente : «Da li je tegla puna?» Oni su se složili da jeste. Profesor onda uzima kutiju sa šljunkom i sipa u teglu. Šljunak je popunio prostor između kamenja. Na pitanje da ‘Da li je tegla sada puna’, studenti su se složili da jeste. Onda je pak uzeo pijesak i popunio teglu između šupljina od šljunka i kamena.

-”A sada hoću da zamislite da je ovo vaš život! Kamenje predstavlja važne stvari, vašu porodicu, vašeg patnera, vaše zdravlje, vašu djecu – sve ono što bi vaš život činilo punim i onda kad bi sve druge stvari nestale. Šljunak su sve druge stvari koje su važne kao što je posao, kuća, auto. Pijesak je sve ono što preostane. Sitnice.
Ako u teglu prvo stavite pijesak, za kamenje i šljunak neće ostati mjesta.
Isto važi i u životu. Ako svo vrijeme trošite na nevažne stvari, nećete imati prostora za ono što vam je važno.
Obratite pažnju na one stvari koje su ključne za vašu sreću.
Igrajte se sa djecom.
Izvedite svog partnera na ples.
Otiđite kod doktora na kontrone preglede.
Uvijek će biti vremena za posao, da se kuća očisti, pozovu prijatelji na večeru.

Pobrinite se prvo za kamenje tj. za ono što je zaista važno. Postavite svoje prioritete. Sve ostalo je samo pijesak!”

od **Femme** Pet Mar 18, 2011 1:51 am

Biću srecan kad . . .

Ubedjujemo sami sebe da ce zivot biti bolji kad se vencamo, dobijemo bebu,
a zatim drugu bebu. Onda smo isfrustrirani zato sto deca nisu dovoljno
velika i bicemo zadovoljniji kada porastu. Nakon toga, isfrustrirani smo
zato sto imamo posla sa pubertetlijama. Sigurno cemo biti srecniji kada iza
dju iz tog razdoblja. Govorimo sebi da ce nam zivot biti potpun kada se nas
supruznik dozove pameti, kada kupimo lepsa kola, kada budemo u mogucnosti
da odemo na lepo putovanje, ili kada odemo u penziju. Prava je istina da ne
postoji bolji trenutak za srecu od ovog trenutka. Ako ne sada, kada? Tvoj z
ivot ce uvek biti ispunjen teskocama.

*
Najbolje je da to priznaš sebi i da odlucis da svejedno budes srecan. Sreca
je pravi put. Zato, cuvaj svaki trenutak koji imas, i cuvaj ga jos vise
zato sto si ga podelio sa nekim posebnim, dovoljno posebnim da bi provodio
vreme sa njim... i zapamti da vreme nikoga ne ceka.

*
Zato, prestani da cekas...
Da otplatis kola.
Da kupis novu kucu ili automobil.
Da ti deca odu od kuce.
Da se vratis na studije.
Da zavrsis studije.
Da izgubis 10 kg.
Da dobijes 10 kg.
Da se ozenis (udas).
Da se razvedes.
Da dobijes decu.
Da odes u penziju.
Da dodje leto.
Da dodje prolece.
Da dodje zima.
Da dodje jesen.
Da umres.

Nema boljeg trenutka za srecu od ovog. Sreća je put, a ne cilj.

Zato
radi kao da ti ne treba novac,
voli kao da nikada nisi bio povredjen,
i igraj kao da te niko ne gleda.

od **Shade** Pet Mar 18, 2011 1:54 am

Zašto brinuti ?

U životu treba brinuti samo o dve stvari :

Jesi li zdrav ili si bolestan.

Ako si zdrav,
tada nemaš o čemu brinuti.

Ali ako si bolestan,
samo o dvema stvarima trebaš brinuti:

Hoćeš li ozdraviti
ili ćeš umreti.

Ako ćeš ozdraviti,
tada nemaš o čemu brinuti.

Ali ako umreš
samo o dvema stvarima trebaš brinuti:

Ideš li u raj ili ideš u pakao.

Ako ideš u raj
tada nemaš o čemu brinuti.

Ali ako ideš u pakao,
bićeš toliko zaposlen pozdravljajući se sa svojim prijateljima tako da nećeš imati vremena za brigu!

Zato, zašto brinuti?

od **Femme** Sub Mar 19, 2011 1:07 pm

- Zar lukavstvo može zameniti znanje?

— Iskusan čovek bi upitao: zar znanje može zameniti lukavstvo?

— Lukavstvo je nepošteno.

— Nije uvek ni nepošteno. Zato što je neophodno. Neko to zove mudrošću.

— Šta bi ti savetovao čoveku kome želis dobro?

— Da se svojim mišljenjem ne izdvaja među ljudima s kojima živi.
Zato što će sebe onemogućiti pre nego što išta učini.

— Drugi moj savet čoveku kome želim dobro bio bi: ne govori uvek ono što misliš.

od **Khallu** Sub Mar 19, 2011 3:25 pm

RAZJARENI BIK

Dva čovjeka prelazila su preko polja kada je pred njima iskrsnuo razjareni bik. Bezglavo su počeli da bježe ka najbližem utočištu, dok je bik tutnjao za njima. U trenutku, shvatili su da mu ne mogu pobjeći. Jedan je doviknuo drugome:

“Gotovo je! Nema nam spasa! Brzo, reci neku molitvu!”, a ovaj mu je uzvratio:

“Nikada se u životu nisam molio i ne znam kakva bi molitva odgovarala ovoj situaciji.”

“Ma nije važno! Bik nas sustiže, reci bilo šta!”

“Dobro onda, kazaću ono što je moj otac govorio prije svakog obroka:
Gospode, hvala ti na onome što nam sleduje.”

***

Život je kao partija karata u kojoj se svaki igrač trudi da što bolje odigra s kartama koje su mu podijeljene. Onaj koji odbije da igra s kartama koje mu sleduju, već traži neke za koje smatra da ih zaslužuje, osuđen je da propadne u životu. Nas niko nije pitao želimo li da igramo. Tu nema izbora, svi u tome učestvuju.
Na nama je da odlučimo kako.

od **Khallu** Pon Mar 21, 2011 1:35 am

ROBIJAŠ I MRAV

=============================

Robijaš je godinama živio sam u izolovanoj ćeliji,
nikoga nije vidio, niti je sa bilo kim mogao da govori,
a hrana mu je doturana kroz otvor u zidu.
Jednog dana u ćeliju je ušao mrav.
Čovjek ga je posmatrao sa divljenjem,
dok je mrav išao gore-dolje po ćeliji.
Pustio je da mu se popne na dlan
da bi ga bolje vidio. Davao mu je po
neku mrvicu hrane, a noću bi
ga poklopio metalnom posudom.

Jednoga jutra, odjednom je shvatio da mu je
trebalo deset punih godina izolacije da
bi njegove oči primjetile ljepotu jednog
običnog mrava !!!
==============================

Ponekad je potrebno dosta vremena i posebnih okolnosti da bi shvatili ljepotu svijeta oko nas.

od **Khallu** Uto Mar 22, 2011 1:18 pm

CVRČAK I NOVČIĆ

Jednom prilikom jedan čovjek pozva svoga
prijatelja Indijanca u goste u veliki grad.
Poveo ga je u razgledanje grada i dok su
šetali Indijanac najednom reče: “Čujem cvrčka!”

“Nemoguće je da od ovolike buke, brujanja
automobila i galame ti možeš čuti cvrčka”, reče
mu prijatelj. ”Nemoguće!”
Indijanac se na to sagnu, razgrnu grm i pokaza
mu cvrčka.

“Ali kako?” upita njegov prijatelj.
Indijanac na to zatraži jedan novčić i ispusti ga
na trotoar. Novčić zazveči!
Prolaznici se zaustaviše i okrenuše prema mjestu
odakle je dolazio zvuk palog novčića.

“Ono što si naučio slušati, čućeš…ma kakva buka bila,
ma gdje bio”, odgovori Indijanac.
“Vidiš, ovi ljudi su u buci čuli novčić, a ja sam čuo cvrčka.”

od **Khallu** Sre Mar 23, 2011 12:41 pm

ŽABE U VRHNJU

Bile jednom dvije žabe koje su upale u posudu s vrhnjem. Odmah su shvatile da tonu: bilo je nemoguće dugo plivati i plutati u toj smjesi gustoj poput živog blata. U početku su žabe mlatarale nogama u vrhnju kako bi doprle do ruba posude. Ali bilo je uzalud; samo su se praćakale na istom mjestu i tonule. Osjećale su da je sve teže izaći na površinu i disati. Jedna od njih glasno je rekla:
“Ne mogu više. Nemoguće je izaći odavde. U ovom se ne može plivati. Budući da ću umrijeti, ne vidim razloga da produžavam ovu patnju. Ne razumijem kakvog smisla ima umrijeti od iscrpljenosti zbog uzaludnog napora.”
Rekavši to, prestane lupati nogama i ubrzo potonu bestraga.
Druga žaba, ona upornija i tvrdoglavija, rekla je samoj sebi:
“Ne postoji način! Ništa se ne može učiniti da isplivam iz ovoga. Ipak, makar se smrt
približila, radije ću se boriti do posljednjeg daha. Ne želim umrijeti ni sekundu prije no što kucne moj čas.”
Nastavila je lupati nogama i praćakati se satima stalno na istom mjestu, a da se nije pomjerila ni centimetra. Iznenada, od tolikog batrganja i lupanja batacima, udaranja i mlataranja, vrhnje se pretvorilo u maslac. Iznenađena, žaba skoči i kližući dođe do ruba posude. Odande se mogla vratiti kući sretno krekećući.

Nemoj se predati ni kad si poražen!

od Evita Pet Mar 25, 2011 1:55 pm

Jednog dana u seljakov bunar upadne magarac. Dok je životinja satima sažaljivo njakala, seljak je pokušavao smisliti način kako da spasi magarca. Napokon je odlučio da životinju, budući da je već stara, a bunar ionako suv, nije vrijedno spašavati.

I zato pozove susjede da mu pomognu. Svi zgrabiše lopate i počeše bacati zemlju u bunar. Nakon nekog vremena seljak pogleda u bunar. Bio je silno iznenađen prizorom.

Naime, magarac bi svaku lopatu zemlje otresao sa svojih leđa, te je iskoristio kao stepenicu na koju bi se popeo. Tako je ubrzo bio vrlo blizu vrha. Naposljetku je jednostavno zakoračio preko ruba bunara i srećno iskočio!U životu ćeš morati pretrpiti brojne probleme. Tajna tvog uspjeha sastoji se u tome da svaki problem zbaciš sa svojih leđa i iskoristiš ga kao stepenicu da se popneš korak više.

Svaka naša nevolja je stepenica. Možemo izaći i iz najdubljeg bunara, samo ako se ne predamo.

od **Khallu** Ned Mar 27, 2011 12:21 pm

PITALI SU JEDNOM JEDNOG ZALJUBLJENOG ČOVJEKA

Zašto se ne diviš ljepoti ruže kao i svi ostali?
Zašto se smiješ i gledaš u Sunce kada ono iznenada jos više zasija, a ostali sklanjaju pogled od njegovog sjaja?
Zašto kada je najveća oluja i grmi ti izlaziš iz kuće i kisneš?
Zašto noću izlaziš i pričaš Mjesecu?
Zašto…

Čovjek ih prekide odgovarajući:

Ruža je lijepa, ali nikada niste vidjeli Onu koja je posadila tu ružu. Nikada niste osjetili dodir ruku koje su razgrnule zemlju da bi ubacile sjeme ruže kojoj se sada vi divite. Niste nikada osjetili ljubav kojom je ta ruža njegovana. Niste vidjeli lice, osmijeh, brižnost one od koja je ruža naučila tajnu ljepote, čistoće, nježnosti…

Sunce grije i obasjava svako biće na planeti. Sunce vidi i Nju. Vidi najdivnije ljudsko biće na planeti. Svaki put kada Sunce vidi Njenu sreću, osmijeh, ljubav… ono još jače zasija, jer se raduje uz Nju. Zar mislite da bih propustio da vidim Njenu sreću, pa makar i vid izgubio? Njen osmijeh, sreća, radost…to je sve moje.

Oluja na koju izlazim nije ništa u odnosu na strah da je Ona negdje sama i drhti. Kada izađem šaljem joj svu svoju hrabrost, svu svoju ljubav, šaljem joj misli koje samo Ona smije da zna.

Noću pričam Mjesecu sve svoje želje, snove, nade…pa u svitanje kada bude sretao Sunce, da mu sve ispriča. Neka onda Sunce jutrom, svojim prvim zracima pomiluje Njeno lice i prenese joj moje riječi.

Za sva ostala pitanja koja ste imali morao bih vas pustiti u svoje snove.
Mojim snovima samo Ona ima pristup.

A vašim snovima…ima li ko pristup?

od **Khallu** Pon Mar 28, 2011 2:48 pm

SAN

Jednom je jedan pobožan čovjek sanjao san kako bježi od lava. Čovjek pobježe na drvo i sjede na jednu granu drveta. Pogledavši dolje ugleda lava koji ga čeka. Zatim čovjek pogleda na stranu i ugleda dva pacova kako kruže oko grane, na kojoj je sjedio i jedu je. Jedan pacov je bio crn a drugi bijel. Činilo se da će grana uskoro pasti na zemlju. Čovjek sa strahom opet pogleda dolje i ugleda crnu zmiju kako otvara svoja velika usta tako da mu se činilo da će upasti u njih.

Čovjek pogleda iznad sebe da vidi ima li nešto zašto bi se mogao uhvatiti. Ugledao je drugu granu sa saćem meda na njoj. Kapi meda su kapale iz saća. Čovjek htjede da okuša jednu kap. Pružio je jezik i okušao kap meda koja je pala. Med je bio veoma sladak. On htjede da okuša još jednu kap. Kada to uradi izgubi se u slasti meda. Tako da zaboravi pacove koji su jeli njegovu granu, lava na zemlji i zmiju koja je ležala ispod njega. Nakon izvjesnog vremena probudi se iz svog sna.

Tražeči značenje sna otišao je do pobožnog učenjaka. Ovaj mu reče:

„Lav kojeg si vidio je smrt. Uvijek te progoni i ide za tobom kuda god da ideš. Dva pacova, bijeli i crni, predstavljaju dan i noć. Bijeli predstavlja dan, a crni noć. Oni kruže jedan za drugim, jedući tvoje vrijeme i približavajući ti smrt. Velika crna zmija sa velikim ustima je tvoj grob čekajući da padneš u njega. Saće meda je ovaj svijet, a slatki med je uživanje ovog svijeta. Mi volimo da okušamo slatko uživanje ovog svijeta želeći sve više i više. U međuvremenu se izgubimo u tom uživanju tako da zaboravimo naše vrijeme . . . našu smrt i . . . naš kraj.“

od **Khallu** Pon Mar 28, 2011 10:32 pm

KAKO NASTAJE LEPTIR

Jednog dana, pojavio se maleni otvor na čahuri. Čovjek je sjedio i gledao kako se leptir nekoliko sati muči da bi izvukao svoje slabašno tijelo kroz taj maleni otvor. Onda je leptir stao.

Zato je čovjek odlučio da pomogne leptiru: uzeo je makaze i razrezao čahuru.

Leptir je s lakoćom izašao.

Čovjek je nastavio da posmatra leptira, očekujući da će se svakog trenutka krila otvoriti, povećati i raširiti, kako bi podržala leptirovo tijelo i osnažila ga.

Međutim ništa se nije dogodilo.

Leptir je cijeli svoj život proveo puzeći okolo sa slabašnim tijelom i nerazvijenim krilima. Nikada nije poletio.

Čovek uprkos svojoj ljubaznosti i dobrim namerama, nije razumio da su poteškoće kroz koje je leptir morao proći, izlazeći iz čahure neophodne, kako bi krv iz tijela leptira potekla u krila i kada se oslobodi čahure da bude spreman da poleti.

**

Ponekad su poteškoće upravo ono što nam treba u životu. Inače nikada ne bi postali onoliko snažni koliko možemo biti. Nikada ne bi mogli letjeti.

od **Khallu** Uto Mar 29, 2011 8:12 pm

NAPOLJU SAM

Bila jednom jedna veoma religiozna žena
koja je mnogo voljela boga.
Svakog jutra išla je u crkvu dok su joj duž
puta prilazili prosjaci,
djeca joj pružala ruku, prijatelji je dozivali,
ali ona je bila tako opsesivno
obuzeta svojim bogomoljstvom
da nikog od njih nije uopšte ni primjećivala.
Jednog dana prešla je uobičajeni put od
kuće do crkve da bi stigla na misu.
Gurnula je vrata od crkve, ali se ona nisu otvorila.
Pokušala je još jednom, i na svoje zaprepaštenje
shvatila, da su zaključana.
Očajna i na samu pomisao da će prvi put za sve
te godine propustiti misu,
ne znajući šta da učini, pogledala je uvis.
Na vratima je visila zakačena cedulja na kojoj je pisalo:
»Napolju sam.»

od **Khallu** Sub Apr 02, 2011 6:06 pm

PRIČA O NAJLJEPŠOJ ŽENI NA SVIJETU

Jednom je jedna grupa muškaraca raspravljala na temu: Kako izgleda najljepša žena na svijetu? Jedan je volio plameno-crne, kao ugalj oči, sa vatrenim pogledom. Drugi je volio sivo-plave oči, beskrajno duboke, kao nebo. Trećem su pak najdraže bile one sa braon očima, tople i nasmijane…A za kosu, jedan je govorio da su ljepše žene sa kraćom kosom, a drugi je tvrdio – sa dužom, koja pada sve do peta. Jedni su se oduševljavali onima sa visokim i veličanstvenim držanjem…a drugi radije manjim, nježnijim i elegantnijim figurama.

I svaki od njih je mislio da je njegovo mišljenje i opis najtačniji i nije prestajao da ubjeđuje one druge u ispravnost svog suda. Vidjevši da tako nikada neće stići do zajedničke saglasnosti, napokon riješiše da odu do jednog mudrog čovjeka i da čuju njegovo mišljenje:

“Počeli smo da polemišemo”, rekoše mu, “i nismo uspjeli nikako da se razumijemo. Kaži nam ti, mudri čovječe, koja žena je najljepša žena na svijetu?”

Dugo je starac gledao u bijele vrhove dalekih planina, povremeno se neprimjetno osmjehujući i naposljetku odgovori sa ove tri riječi:

“ONA KOJU VOLIŠ.”

od **Boni** Ned Apr 03, 2011 12:30 pm

Prica o jednom misu

Jednog dana, miš je gledao kroz pukotinu na zidu farmera i njegovu ženu kako otvaraju neki paket.
Kakvu hranu bi to moglo sadržavati? Pitao se. Ali kad je otkrio da je u pitanju mišolovka, bio je užasnut. Trčeći kroz dvorište farme upozoravao je ostale vičući: “U kući je mišolovka! U kući je mišolovka!”
Kokoš, kvocajući i čeprkajući, podigne glavu i reče:
“Gospodine Miš, to je ozbiljan problem za tebe, ali nema baš nikakve posljedice po mene. Ja se zbog toga ne mogu uzrujavati.”
Miš se okrene svinji i vikne: “Mišolovka je u kući! MIšolovka
je u kući!”
Svinja je suosjećala, ali reče: “Vrlo mi je žao, gospodine Miš, ali ja tu ne mogu ništa učiniti osim moliti. Budi siguran da si u mojim molitvama.”
Miš tada krene prema kravi: “Mišolovka je u kući! Mišolovka je u kući!”
Krava reče: “Oh, gospodine Miš, žao mi je zbog tebe, ali s mog nosa neće faliti koža.”
Tako se miš vratio odbijen pognute glave u kuću kako bi se sam suočio s farmerovom mišolovkom.
Te noći začuo se čudan zvuk u kući – kao zvuk kad mišolovka uhvati svoj plijen.
Farmerova žena požurila je vidjeti što se uhvatilo. U mraku nije vidjela da je mišolovka uhvatila rep otrovne zmije. Zmija ju je ugrizla. Farmer ju je brzo odvezao u bolnicu i kući se vratila s vrućicom. Znamo da se vrućica liječila svježom kokošjom juhom, pa je farmer zaklao kokoš. Ali bolest njegove žene se nastavila pa su je došli posjetiti prijatelji i susjedi. Da bi ih nahranio, farmer je zaklao svinju. Farmerova žena, nažalost, nije se oporavila, umrla je. Došlo je toliko ljudi na njen sprovod, da je farmer morao zaklati i kravu kako bi osigurao dovoljno mesa za sve njih.

Miš je to sve gledao s velikom tugom kroz svoju pukotinu na zidu.

Kad sljedeći put čuješ da se neko suočio s problemom i misliš da te se to ne tiče, sjeti se – kad je jedan od nas ugrožen, svi smo u opasnosti. Brinite o drugima i drugi će vam vratiti – kad se najmanje nadate.

od Evita Pet Apr 08, 2011 12:18 am

Naucio sam...
Najbolji skolski sat je sjediti na podu ispred nogu starije osobe.
Naucio sam...
Kada si zaljubljen, to se vidi.
Naucio sam...
Kada mi samo jedna osoba kaze "uljepsao si mi dan"... onda je moj dan nesto sasvim drugo.
Naucio sam...
Da je najmirniji osjecaj na svijetu, kada ti dijete zaspi u narucju.
Naucio sam...
Da je biti ljubazan vaznije nego biti u pravu.
Naucio sam...
Da nikada ne smijes reci ne poklonu od deteta.
Naucio sam...
Da uvijek mozes za nekoga moliti, kad nema snage da si moze pomoci na drugi nacin.
Naucio sam...
Da ti je, bez obzira koliko ozbiljnosti zivot zahtijeva od tebe,uvijek potreban prijatelj s kojim se mozes glupirati.
Naucio sam...
Da je ponekad sve sto neko treba, necija ruka za drzanje i srce za
razumijevanje.
Naucio sam...
Da su najjednostavnije setnje u ljetnim vecerima s mojim ocem, dok sam bio dijete, ucinile za mene cudo kada sam odrastao.
Naucio sam...
Da je zivot kao rola toaletnog papira, sto je blize kraju brze ide.
Naucio sam...
Da trebamo biti zahvalni sto nam Bog ne daje uvijek ono sto trazimo. Da se novcem ne mogu kupiti cast i stalez.
Naucio sam...
Da mali svakodnevni dogadjaji cine zivot spektakularnim.
Naucio sam...
Da je ispod svacijeg tvrdog oklopa neko ko zeli biti cijenjen i voljen.
Naucio sam...
Bog nije sve ucinio u jednom danu. Zasto ja mislim da mogu?
Naucio sam...
Da cinjenice, ako ih ignoriram ili izbjegavam, ne mjenjam.
Naucio sam...
Kada planiras osvetiti se nekome, time samo dozvoljavas sebi da te ta osoba nastavi vrijedati.
Naucio sam...
Da ljubav, a ne vrijeme, lijeci sve rane.
Naucio sam...
Najlaksi nacin da kao osoba rastem, je da se okruzim ljudima koji su pametniji od mene.
Naucio sam...
Da svako koga sretnes, zasluzuje da ga pozdravis s osmjehom.
Naucio sam...
Da nitko nije perfektan, dok se ne zaljubis u njega.
Naucio sam...
Da je zivot tvrd i zahtjevan, ali da sam ja zilaviji i izdrzljiviji.
Naucio sam...
Da dobre prilike nikada nisu izgubljene; netko ce se uvijek posluziti onima koje ti propustis.
Naucio sam...
Kada se naucis zivjeti u luci gorcine, sreca ce se uvijek sidriti negdje drugdje.
Naucio sam...
Da bih volio da sam svom ocu, prije nego sto je umro, jos jednom rekao da ga volim.
Naucio sam...
Da treba razdavati rijeci koje su njezne i mekane, jer ces ih sutra mozda morati pojesti.
Naucio sam...
Da je osmjeh jedan jeftin nacin da popravis svoj izgled.
Naucio sam...
Da ne mogu odabrati kako se osjecam, ali da mogu odabrati sto cu napraviti u vezi toga.
Naucio sam...
Da si, jednom kad ti novorodjeno unuce uhvati mali prst svojom sacicom, zarobljen dozivotno.
Naucio sam...
Da svi zele zivjeti na planini, ali da se sva sreca i rast dogadaju dok se uspinjes.
Naucio sam..
Da je dobro davati savjet samo u dva slucaja: kada ga netko trazi ili kada je pitanje zivota i smrti.
Naucio sam...
Sto imam manje vremena, vise stvari mogu napraviti.
Naucio sam...
Ujed psa nece proci ako psa ubijes.

Andz Roonez

od Evita Pet Apr 08, 2011 12:19 am

Moderan čovjek

Neki moderan čovjek zalutao u pustinji. Nemilosrdna sunčeva žega gotovo ga je ispila. Odjednom ugleda oazu.
- Fatamorgana, - mislio je - igra svjetla i zraka koji me želi zavarati. Približavao se oazi ali ona nije išćezavala. Vidio je datule, travu i stijene iz kojih je izvirala voda.
- To je, razumije se, fantazija gladnoga - razmišljao je - pa, jasno, sad čak čujem žuborenje vode. Halucinacija sluha! Kako je priroda nemilosrdna!
Skapao je u tim mislima i umro.
Sat kasnije našla su ga dva beduina. Reče jedan:
- Možeš li ti takvo što razumjeti? Datule mu rastu gotovo uz sama usta, a on pored samog izvora leži - skapao od gladi i žeđi!
- On je moderan čovjek - odgovori drugi beduin - nije vjerovao.

od **Veca** Pet Apr 08, 2011 10:35 am

HRISCANSTVO.
Nebo moje! Hteo sam ja moju dušu da ublažim pa upitah nebo gde Boga da tražim? Boga nećeš naći u jakim rečima i pričama smišljenim kao bajke ,nego u toplom zagrljaju majke. Ni u planini a ni okeanu, nego u oku i prelepom danu. Nije Bog ni u magiji ni svetskim čudima ,nego u tri spojena prsta, na čelu, stomaku i grudima. Nije ni u zvonima sa crkava sto zvone, nego u tihoj molitvi .ispred kućne ikone. Boga neces naći ni na vrhu sveta ,nego u prostom osmehu deteta. Ni u suncu ni zvezdama koje nebom kruže,nego u mirisu jedne male ruže. Ni u celoj istoriji prošlog i ovog veka ,nego u uzdahu prvednog čoveka. Ni u kiši meteora, ni bilo kog nebeskog znaka ,nego u toplim rukavicama koje za dete plete baka. Ni u zgradi ogromnoj od mermera i kamena ,nego u srcu smirenom punom ljubavnog plamena. Ni u prelepoj bašti punoj raznog cveća, nego u onoj kući gde su dobra deca. Bog nije ni u tvojoj neizmernoj sreći ,nego u ustima tvojim kad govore utešne reči. Bog nije ni u bogatsvu i stvarima koje ti mnogo želiš,nego u onim oskudnim koje sa drgim deliš. Nije ni u izobilju, ni ukusnom jelu ,nego je u svakom tvojem dobrom delu. Ni na skupu punom pesme i veselja, nego tihom razgovoru starih prijatelja. Nema Ga ni u raznim izumima, ni u ljudskoj mašti ,nego na tvom drvetu ,tvojem vrtu i u tvojoj bašti. Bog nije u onom koji mašta ,želi i sanjari nego u čoveku koji sobom gospodari. Nije Bog ni u slavnome koji zivi na visini ,nego u onom skromnome koji se raduje miru i tišini. Ni u ljudima koji su lepi i pametni koji mnogo znaju nego u osmehu ,poljupcu i u zagrljaju. Bog nije u ljudima koji ga slave i hvale o njemu govore ,nego u onima koji, Njegovu volju tvore. Bog nije ni u snazi ,veličini i mladosti ,nego u tišini ,smirenju i radosti. Nije ni u onom ko se javno moli nego u onome koji mnogo voli . Ni u raznim stvarima koje vi mnogo volite,nego u rečima izvini,oprosti i molim te. Autor Hriscanstvo Zauvek .

od **Khallu** Sub Apr 09, 2011 1:05 pm

MOŽEŠ LI NAUČITI DUŠU DA OBUHVATI JEDNO

Možeš li naučiti dušu da obuhvati Jedno
a da se ne rasprši?

*
Možeš li zadobiti jedinstvenu moć
a da zadržiš blagost djeteta?

*
Može li se tvoj unutrašnji vid
pročistiti od svih nečistoća?

*
Možeš li voljeti ljude i vladati zemljom
a da te niko poznaje?

*
Možeš li, kad se otvore vrata Neba,
uzletjeti poput golubice?

*
Možeš li jasnoćom i čistoćom u sebi
proniknuti sve ne čineći ništa?
Stvarati i hraniti,
hraniti a ne posjedovati,
činiti, a ne vezati se,
rasti, a ne gospodariti:
u tome se krije tajna života.

*
Lao Ce

od **Khallu** Sub Apr 09, 2011 1:07 pm

SAMOOTROVANI

Jedna grupa kampera nepažnjom je ponijela konzerve mesa čiji je rok trajanja istekao. Pošto je najbliža prodavnica bila daleko, riješili su da ih pojedu. Ipak radi svake sigurnosti prethodno su jednu dali psu, koji nije pokazaoo nikakve znake trovanja.
Međutim, sutradan su našli psa mrtvog i sve ih je zahvatila panika. Mnogi su počeli da povraćaju i žale se na groznicu i dijareju. Odmah su poslali po ljekara, ubijeđeni da je riječ o kolektivnom trovanju. Ljekar je prvo ispitao kako je uginuo pas.
Jedan od mještana obližnjeg sela posvjedočio je da je psa udario automobil i da su ga našli u jarku kraj puta

***
Ljudska bića ne reaguju toliko na stvarnost koliko na ideje koje imaju o stvarnosti.

od **Khallu** Ned Apr 10, 2011 12:10 am

TRAČ

Jednom je jedna žena otračala svoga susjeda. Za par dana svi u gradu su znali cijelu priču. Susjed je bio duboko povrijeđen njenim postupkom, ali nije mogao ništa da učini po tom pitanju.

Prošlo je neko vrijeme i žena je shvatila da je priča koju je raširila u potpunosti netačna. Pokajavši se zbog onoga što je uradila, otišla je do jednog mudrog čovjeka sa molbom da joj da savjet kako da ispravi grešku.

“Idi na pijacu”, rekao joj je, “kupi jednu kokošku. Zakolji je tamo. Očerupaj joj perje i to perje bacaj jedno po jedno na putu do svoje kuće.”

Iako iznenađena savjetom, žena je ispunila ono što joj je rekao. Sljedećeg dana otišla je opet do mudrog čovjeka.

On joj je sada zadao drugi zadatak: “Sada se vrati nazad, skupi sve perje koje si juče bacala po putu i donesi mi to što skupiš.”

Žena je krenula istim putem sa ciljem da prikupi svo perje, no vjetar je, na njeno razoačaranje, raznio sve. Nakon nekoliko sati uzaludnog traženja uspjela je da skupi samo tri pera.

“Je li vidiš sada”,uzdahnuo je mudrac, ” kako lako je da ih pobacaš, ali kako teško da ih sve ponovo skupiš. I sa tračem je tako. Ne treba ti mnogo napora da ga raširiš, ali kad to već jednom uradiš, onda više nikada ne možeš popraviti učinjeno zlo.”

od Sponsored content