Priče za kišne dane

DIŠI

Diši.
Disanje može promijeniti tvoj život.

Ako osjećaš da si napet i pod stresom, sklopi oči i udahni duboko nekoliko puta. Ovo će te smiriti i oslobiti pritiska.

Ako te brine nešto što tek dolazi ili nešto što se već desilo, diši. Disanje će te vratiti u sadašnjost.

Ako si obeshrabren i zaboravio si svrhu svog života, diši. To će te podsjetiti koliko je život dragocjen i da je svaki udisaj blagoslov koji trebaš maksimalno iskoristiti.

Ako trebaš da završiš puno zadataka, ili si razapet na više strana tokom radnog dana, diši. To će ti pomoći da se fokusiraš na najvažnije zadatke koje moraš riješiti.

Ako vrijeme provodiš s nekim koga voliš, diši. To će ti pomoći da budeš potpuno prisutan s tom osobom, umjesto da razmišljaš o poslu ili drugim stvarima koje te opterećuju.

Ako vježbaš, diši. Pomoći će ti da uživaš u vježbanju, ali i da znatno duže izdržiš fizički napor.

Ako se brzo krećeš, diši. Disanje će te podsjetiti da usporiš i potpuno uživaš u životu.

Zbog svega ovoga, diši. I uživaj u svakom trenutku ovog života.
Suviše brzo prolaze da bi se tek tako protraćili.

VRH PLANINE

Jednom davno živio je vrlo siromašan, ali vrlo hrabar čovjek po imenu Ali. Radio je za Amara, bogatog starog trgovca. Jedne zimske večeri Amar je rekao:

“Na vrhu planine ovakvu noć niko ne može provesti bez pokrivača ili hrane. Ali, tebi je potreban novac, i ako ti to pođe za rukom, dobićeš veliku nagradu. U suprotnom, radićeš trideset dana bez ikakve naknade.”

Ali je odgovorio: “Sutra ću to pokušati ostvariti.”

No, kad je izašao iz prodavnice, opazio je da duva ledeni vjetar, pa se uplašio i odlučio da svog najboljeg prijatelja Avdija upita je li suludo prihvatati takvu opkladu. Avdi je nekoliko trenutaka razmišljao pa odgovorio:

“Pomoći ću ti. Kada sutra stigneš na vrh planine, pogledaj ispred sebe. Ja ću biti na vrhu susjedne planine, gdje ću cijelu noć provesti uz vatru koju ću zapaliti za tebe. Ti gledaj u nju i misli na naše prijateljstvo – to će te grijati. Uspjećeš, a nakon toga ću tražiti nešto zauzvrat.”

Ali je izdržao iskušenje, dobio novac i otišao k prijatelju:

“Rekao si mi da želiš naknadu.”

Avdi ga je uhvatio za ramena:

“Da, ali ne novac. Obećaj mi da ćeš, ako u mom životu ikada zapuše hladan vjetar, za mene zapaliti vatru prijateljstva.”

LA VITA E BELLA!
U Madridu živi Norma, veoma
specifična Brazilka.
Španci je zovu «Bakica dinamit».
Ima preko 60 godina, radi na
više mjesta istovremeno, uvijek
izmišlja neke promocije, proslave,
muzičke koncerte.
Jednom oko četiri sata ujutru,
kada više nisam mogao da stojim
na nogama od umora, pitao sam
Normu odakle crpi toliku energiju.
-Imam magičan kalendar. Ako želiš
mogu da ti ga pokažem – rekla je Norma.

Sljedećeg popodneva otišao sam do nje. Uzela je stari, potpuno iškrabani papir!

-Pa da vidimo, danas je dan otkrića vakcine protiv dječije paralize, reče.
Hoćemo li da proslavimo? Jer život je lijep.
Norma je pripisala za svaki datum u godini nešto lijepo što se desilo tog dana.
Za nju život je uvijek bio povod veselja.

NEPAMETNA LJUBAV!


Jedna arapska princeza zaljubila se u svog roba i izrazila želju da se uda za njega. Koliko god da se je njen otac suprotstavljao i šta god da radio da je odvrati, ništa nije vrijedilo. Na kraju se je pojavio jedan mudrac koji mu je rekao: “Na pogrešnom ste putu. Ako joj zabranite da se uda i da ga viđa, samo će se još više zaljubiti.”

“Pa šta da radim?” – upitao je kalif.

Mudrac je predložio rješenje. Kalif je bio skeptičan, ali je ipak na kraju riješio da pokuša. Pozvao je princezu i rekao joj: “Hoću da stavim na probu tvoju ljubav prema tom mladiću. Bićeš zaključana trideset dana i noći u istoj ćeliji zajedno sa njim. Ako i poslije toga budeš željela da se udaš za njega, dobićeš moj pristanak.”

Princeza je, van sebe od radosti, zagrlila oca i radosno prihvatila probu.

Prvih nekoliko dana sve je bilo dobro. Zatim je počela da osjeća dosadu. Nakon jedne sedmice osjetila je potrebu za društvom, dok su riječi i postupci roba sve više počeli da je razdražuju. Nakon deset dana bacila se na vrata ćelije, lupajući rukama i vičući da joj otvore. Kada su je najzad pustili, bacila se ocu oko vrata, plačući, zahvalna što ju je oslobodio čovjeka koga je sada mrzila.

***

Za pravi odnos i pravu ljubav ponekad je potrebna distanca.

Antoni de Melo

BOŽIJA KAFA


Grupa bišvih studenata, a sada vrlo uspješnih poslovnih ljudi, sastali su se da posjete svog omiljenog profesora sa univerziteta. Nedugo nakon što su se pozdravili, studenti su kroz razgovor počeli da se žale na stres na poslu i u životu uopšte.

Ponudivši gostima kafu, profesor je otišao do kuhinje i za par minuta se vratio sa velikim bokalom kafe i cijelim asortimanom šoljá – porculanske, plastične, metalne, staklene, skupe, jeftine. Bilo ih je više nego što je bilo studenata. Postavi ih sve na sto i reče im da uzmu po šolju i da se posluže kafom. Kad je svaki od studenata imao u rukama šolju sa kafom, profesor im reče: “Ako ste primjetili, izabrali ste sve šolje koje su bile skupocjene i finog izgleda. Ostavljajući pritom na stolu one jeftine i obične. Iako je normalno da želite ono najbolje, tu ustvari i leži izvor vašeg stresa. Budite sigurni da sama šolja ne daje kvalitet kafi. U većini slučajeva je samo skuplja i ništa više. Sve što ste vi uistinu htjeli je kafa, a ne šolja. Ali ipak ste svjesno birali najbolje šolje. I onda ste još počeli da gledate šolje koje su izabrali drugi.

A sada želim da razmislite o ovome: Život je kafa; Poslovi, novac i status u društvu su šolje. One su samo predmeti koji sadrže kafu, dok oblik, veličina ili cijena šolje koju imamo ne definišu niti mijenjaju kvalitet kafe tj. života koji živimo.

Uglavnom, koncentrišući se samo na šolju, mi propuštamo da uživamo kafu koju nam je bog omogućio. Bog kuva kafu, a ne šolje. Uživajte vašu kafu!!!”


Najsrećniji ljudi na svijetu nemaju sve najbolje, oni od svega prave najbolje.

Krug
Sedi čovek na obali i peca, prilazi mu neznanac i kaže
-Zašto pecaš sa jednim štapom, uzmi dva i upecaćeš duplo više ribe.
-I šta posle? - upita ga pecaroš
-Posle prodaš ribu i kupiš mrežu i čamac
-I?
-Pa opet prodaš ribu i kupiš ribarski brod.
-I?
-Onda kupiš celu flotu, drugi rade za tebe, a ti nekuda odeš i na miru pecaš.
-Čemu toliki trud kad ja već sedim i pecam?


Možda živimo u krugu, ali nam prečnici nisu isti.

KOLUMBO I JAJE!

Prema Benzonijevoj «Historia del mondo novo» (Venecija 1565.), Kolumbo je pred kardinalom Mendoza godine 1493. govorio o svom otkriću Amerike, našta mu je bilo prebačeno da to i nije bilo baš tako teško s obzirom da se na to i prije pomišljalo.

Na to je Kolumbo uzeo jedno jaje i dao prisutnim kardinalima
da ga pokušaju postaviti na sto, tako da stoji uspravno.

Kada to nijednom od kardinala nije uspjelo, Kolumbo je uzeo jaje
te s njim udario od sto i uzviknuo:

»Eto, i vi ste to mogli, ali niste znali.»

SNJEŽNA PAHULJICA

Reci mi, ako znaš, koliko je teška jedna snježna pahuljica? – upita sjenica golubicu dok su zajedno promatrale kako snijeg polagano sipi i stvara bijeli pokrivač.

-Ništa, čak i manje od ništa – odgovori golubica ne premišljajući previše.

- Sad ću ti dokazati da i ona ima svoju težinu.

I sjenica joj ispriča svoju ptičiju dogodovštinu.

-Odmarala sam se na borovoj grančici kad je počeo da pada snijeg. Nije bilo vjetra, snijeg je mirno i tiho padao. A budući da nisam znala šta raditi pametnije, počela sam da brojim pahuljice koje su se slagale jedna na drugu kraj mene na grančici. Pala je, ako se ne varam 3751 pahuljica i sve je bilo savršeno mirno, a kad se spustila 3752. pahuljica, grančica na kojoj sam stajala je pukla i morala sam odletjeti.
E sad vidiš da i pahuljica ima svoju težinu – zaključi mudro sjenica.
A golubica, sjećajući se valjda simbolike mira koja se uz nju vezuje, pomisli za sebe i promrsi: »Možda nedostaje samo još jedan čovjek da cijeli svijet «padne» u mir!»

“Trijumf zla sastoji se i u tome da jedan dobar čovjek ne mrdne ni prstom.” - Edmund Burk

Ruža lutanja - ako nisam dobra šta ćemo onda

Pevanje i plesanje su jedna reč. Plešem a da to ni ne znam. Samo disanje je pevanje. Bilo šta da vidim, vidim pa i to pleše. Sve se zavrti pri rođenju i sve se smiri pri umiranju. Dani i noći se smenjuju u ritmu. Spavanje i budnost se ponavljaju kao trans. Sve se jedno oko drugog obavija, prijubljuje, uspinje i uvija. Plešem univerzum hranim. Pevam, sve ćelije trepere. Krvotok, reke, vetrovi, zemljani šar, sve pleše. Godišnja doba se prepliću, planete kruže, svetlost se prelama. Sva tela se pesmom i plesom proslavljaju.
Ja hodam svemirom. Vaseljeno, ti si cvet moje duše. Bezgraničan, bezvremen. Pulsiranje. Hodajući svemirom planetu vidim kao plavu kap, nema država, nema otadzbine. Navika. Sve je samo san, kruženje. Hodanje svemirom je bajka. Kročiti u ruže. Kročiti u planet, kao dete. Otisnuti se. Priljubiti se uz prostranstvo i nepoznatost iz kojih se pojavljuje bog.
Ja hodam. Ja sam ispovest koja se peva hodanjem. Hodam sama kao sveštenik. Kurva Božija. Ljubav je podavanje. Divim se javnim radovima i javnim radnicima. Čistačima ulica, uličnim vrtlarima, peračima gradova, đubretarima. Ja hodam i ispovedam čežnju i čednost. Orgazme ljubavi i blaženstvo blaženih. Ja sam kurva dobroti i lepoti, istini i slobodi. Ja sam ispovest, ja sam ispovest koja se peva hodanjem.

iz knjige "Ruža lutanja"

Iz razgovora 'potiljak uz potiljak'

uđi.
ne donosim dobro.
uzalud govoriš.
ne donosim dobro.
zaista je teško tebe ne voleti.
ali ne donosim dobro.
vrhunska si stvarno. uspela si da sebi sebe umisliš.
zaista ne donosim dobro.
dobro. ne donosiš možda dobro. meni si ipak otklonila mnogo lošeg.
poništi me.
ne maštaj. hoćeš da ti pričam?
pricaj mi.
spao sam na niske grane.
kako?
počeo sam da prepisujem tvoju poeziju.
ne smeta mi. sad bar znam da čeznes.
čeznja mi je stvarno trebala.
uvek treba. preduslov je misaonom procesu.
ne treba uvek. sebična je. tera na potpuno porobljavanje drugih.
i zbog nje prestajemo da volimo.
da bi na taj način ostavili dovoljno mesta za nekog drugog ko će zavesti mir i zaborav.
uvek nekog drugog. samo ne nas. pompezno. vrlo patetično.
teatralno, rekao bih.
mogli bi uskoro ovako nabrekli od znanja da uzmemo i patent na svetu vodu zaborava. usputno.
kako si mi danas slatka i razvojno poticajna.
uvek sam, kratkoročnog limita i dugoročne štete. Ta de moi pathemata mathemata gegone.
artikuliši se. ne glumi konstantu koja misli da je ona jedna i jedina doživela gorčinu života.
ne glumim.
neverovatno koliko prezira. prezir ne pristaje smeđim šarenicama.
prezir, možda. ne i mržnja, nadam se?
ne brini. ne znas mrzeti. isuviše uzvišeno.
nisam verovala da ću ikada naići na osobu kojoj ću se u isto vrijeme diviti i sažaljevati je. poništi me.
bez suvišnog dinstanja blagodarim.
u redu. bez dinstanja.
i bez dodavanja kojekakvih primesa.
u redu. bez suvišnih reči.
obećaj da ovo neće izblediti?
neće. ne brini.
sakrij u komoru za razvijanje crno belih fotografija razlomljenih motiva.
u kabinet broj osam.
je li zato sto je zapetljan krug, što ima tačku, a ipak nema kraja? veličanstvena osmica.
možda. možda zbog slepljenih krugova.
sakrij me daleko od svetlosti.
daleko od jeseni. daleko od Bacha. daleko od senke [grijeha].
daleko od vetra. daleko od sebe. i izvini me ipak nekad.
nekad nekome. nemušto. hoću. kao beskonačnu kino predstavu. ne brini.
[eliminaciju pritiska za osmeh potražujem]

ISTINA U LJUBAVI

Hodala putem neka djevojka, prelijepa kao vila.
Iznenada primijeti, da je neki muškarac prati. Okrenu se i upita ga:
- Kaži mi, zašto me pratiš?

Muškarac odgovori:
- Gospodarice srca moga, tvoja ljepota je toliko neodoljiva, da mi prosto nalaže da te pratim.
Kažu da sviram prekrasno, da za mene nema tajni u poeziji
i da umijem da probudim u ženskim srcima ljubavne jade.
Ali bih ti ipak nešto priznao, ti si ta koja je zarobila moje srce!

Ljepotica ga je izvjesno vrijeme gledala ćuteći, pa ga upita:
- Kako si se uopšte mogao zaljubiti u mene?
Pa moja mlađa sestra je mnogo ljepša i privlačnija.
Okreni se i pogledaj je, ona hoda uvijek iza mene.

Muškarac se okrenu, no tamo je vidio samo jednu užasno raščupanu i prljavu staricu.
On ubrza korak da bi prišao još bliže ljepotici i poniznim glasom joj se obrati:
- Reci mi, kako može da iz tvojih usta izađe takva laž?

Djevojka mu uzvrati:
- I ti si meni, prijatelju, rekao laž kada si se zaklinjao u moju ljubav.
Ti poznaješ sva ljubavna pravila i odaješ utisak da tvoje srce zaista gori od ljubavi samo prema meni …
…….ALI KAKO JE ONDA MOGUĆE DA SE OKRENEŠ I POGLEDAŠ DRUGU ŽENU?!

Učenici su duboko raspravljali o La Tseovoj izreci:

‚‚Oni koji znaju - ne govore;
Oni koji govore - ne znaju.''

Kad je k njima došao učitelj, pitali su ga šta tačno znače te reči.
Učitelj im reče:
‚‚Ko od vas poznaje miris ruže?''
Svi su ga znali.
Potom im reče:
‚‚Izrazite ga rečima.''
Svi su ćutali.

PČELA SE PRETVARA U TRUTA


Pčela je stvorenje koje je bar u jednome veoma slična čovjeku: brine se za budućnost. U dobra vremena radi za zle dane, ljeti za zimu. Ali uzmite košnicu i premjestite je u tropske krajeve, gdje cijele godine cvjeta cvijeće. Tamo se događa nešto što će svakoga, ko to prvi put čuje, i te kako iznenaditi. Pčele prestanu raditi, više ne proizvode med. To i nije potrebno jer im ne prijeti vrijeme u kojem nema cvijeta.

Kad nema briga za zimu, nema ni meda!

Dajte ljudima neku brigu i oni će se pokrenuti. U njima će se probuditi moralne ili stvaralačke snage i oni će nešto preduzeti. Ne vrijedi mlade ostaviti da rastu u blagostanju i osloboditi ih svega što služi za razvitak i korišćenje njihove snage otpora.

Stalno obilje sredstava i hrane pretvara ljude u trutove.

Adam Miler-Gutenbrun

TEPIH NAVAHO INDIJANACA


Navaho Indijanci na rubu svakog tepiha naprave jednu grešku pri tkanju. Veoma je zanimljivo da oni u tom rubu vide mjesto gdje Duh ulazi u tepih i gdje iz njega izlazi .

Uzorak je savršen, ali uvijek postoji mjesto koje sasvim jasno izgleda poput greške.To sasvim tačno odgovara semitskom, istočnjačkom načinu predočavanja savršenosti kojemu je i Isus bio prilično blizak.

Biti savršen ne znači bezuslovno otkloniti svaku nesavršenost.

Nama se s našim zapadnjačkim mišljenjem u kategorijama ili – ili i s našom potrebom da u svemu budemo vješti to svakako čini tako, ali u stvarnosti se savršenost sastoji u sposobnosti prihvatanja nesavršenosti.

Zato onaj ko istinski želi živjeti ne bježi od toga.

Čovjek nesavršenost u svom životu ili prihvata ili je poriče.

Ona je mjesto na kojemu Duh u naš život ili ulazi ili ga napušta.

Ričard Ror

PRIČA O GREŠKAMA


Nedavno sam od prijatelja čuo priču o slavnom naučniku iz područja medicine. Neki ga je novinar upitao zašto je on toliko kreativniji od prosječnih osoba. Šta ga je to toliko uzdiglo od svih drugih?
Odgovorio je da je, po njegovom mišljenju, uzrok tome jedan događaj koji se desio u njegovoj drugoj godini.
Naime, pokušavao je da dohvati plastičnu bocu mlijeka iz frižidera, ali boca je bila klizava, pa mu je ispala iz ruku, a sve se mlijeko prolilo po podu. Čitavo more mlijeka!
Kada je mama ušla u kuhinju, umjesto da viče ili ga kazni, samo je rekla: “Roberte, kakav si veliki i prekrasan nered napravio! No, šteta je već učinjena. Želiš li da se malo poigraš u mlijeku prije nego što ga počistimo?!”
To je i učinio. Nakon nekoliko minuta mama je opet predložila: “Znaš, Roberte, svaki put kada napraviš ovakav nered, moraš ga i počistiti i sve vratiti kako je i bilo. Šta misliš da to sada i uradimo? Uzećemo sunđer, peškir ili krpu. Šta bi ti najviše volio?”
On je izabrao sunđer, pa su zajedno počistili nered.
Mama je zatim rekla: “Znaš, ovo što smo vidjeli je propali pokušaj nošenja velike boce mlijeka dvjema malenim ručicama. Hajdemo sada u dvorište da napunimo bocu vodom i da vidimo da li možeš da otkriješ kako da je nosiš bez prolivanja.”
Maleni je dječak naučio da je to moguće ukoliko objema rukama uhvati bocu pri vrhu.
KAKVA DIVNA LEKCIJA!

Naučnik je dodao da je još u tom trenutku shvatio da se ne treba bojati grešaka. Već suprotno od toga – da su greške samo dobra prilika za saznavanje nečega novog.
To je i suština naučnih eksperimenata. Čak i ukoliko eksperiment “ne upali”, uvijek možemo naučiti nešto vrijedno iz toga.

Nepoznat autor

NIKAD SE NEĆU PREDATI

Dragi oče,
Nepotrebno je raspravljati
Nikada nećemo naći zajednički jezik
Nema ništa čudno u tome s obzirom
Da nas razdvaja trideset godina
Ili možda
Postoji strah u tebi
Da više nećeš pronaći snage
Da budeš uz mene kada me problemi zaustave.

Ne brini, slušaj me
Imaću problema
Suočiću se sa nevoljama ali
Ništa me ne može uplašiti
Ništa me ne može korumpirati
Ništa na svijetu
Me ne može navesti da zaboravim
Da mogu pobijediti
I želim da to uradim na moj način
I želim da to uradim sam

Znam da ti je teško da pronađeš
Izgovor
Za odluku da se ne boriš za mene
U stvari to je nemoguće… Ja to znam

Čini ti se nevjerovatnim
Ali što više razmišljam sve više zaključujem da
sam sličan baš tebi
I nisi svjestan koliko ne želim da te snaga napusti ikada
Da bih te imao tu
Da bi vidio da se nikada neću predati
Nikada

Zbogom oče,
Do skorog viđenja

Andrea – slijepi dječak koji se nije predao

ZA DJECU I NJIHOVE RODITELJE


Jato roda, kao i svake godine, letjelo je na jug.

U jednoj porodici u jatu, jedno muško mladunče nije imalo dovoljno snage da izdrži cijeli put.
Otac uze mladunče na svoja leđa i nastaviše let.

Iznad okeana otac upita svoga sina.
- Sine, kada ostarim, hoćeš li me nositi na svojim leđima, isto kao i ja tebe sada?

- Da, tata, nosiću te.

Otac se iznenada navi na jednu stranu i zbaci sina sa leđa. I pusti ga da sam leti.

Sljedeće godine ponovila se ista priča: mladunče rode nije opet imalo dovoljno snage da leti samo, i otac ga uze na svoja leđa.
Iznad okeana otac ponovo pita sina, da li će ga nositi na leđima kada otac ostari.

- Naravno, tata, da ću te nositi – odgovori mu sin.

Otac učini isto kao i prošle godine i zbaci ga sa leđa da leti samo.

Treće godine, ponovo krenuše na jug i otac opet uze sina na leđa kad su bili iznad okeana, pa ga još jednom upita:

- Sine, kada ostarim, hoćeš li me nositi na leđima kao što i ja sada tebe nosim?

- Neću, tata.

- Zašto?

- Zato što ću tada nositi svoje dijete.

SREBRO


Na samrti pozva otac sina:
- Pogledaj kroz prozor sine i reci mi šta vidiš.
- Ljude, odgovori on.
Zatim mu pruži ogledalo da se pogleda
i upita ga opet šta vidi.
- Vidim sebe, odgovori on.
- Eto, sine! I prozor i ogledalo su
od istog stakla,
s tom razlikom što se na
staklu od ogledala
nalazi tanak sloj srebra.
I u životu je tako:

Gdje god se srebro nađe između ljudi,
tu čovjek vidi samo sebe.

UVJERENJA

Jedan je čovjek vodio karavan kamila. Svake bi im večeri skidao teret i svezao za klinove koje je zabijao u zemlju, jedan kraj užeta bi vezao za kamilinu njušku, a drugi za klin. Tako vezane bi ih ostavio i mirno spavao. Jedne je večeri počeo vezivati kamile kad je ustanovio da mu nedostaje klin i konopac za jednu kamilu. U blizini je bila neka kućica, pa je otišao posuditi klin i konopac. No u toj je kućici živio neki mudar čovjek koji mu reče:

‘Nemam to što tražiš, ali može i ovako. Veži svoju kamilu kao što je uvijek vezuješ, samo bez klina i konopca’.

Čovjek je postupio po savjetu. Postavio je kamilu na njeno mjesto, a zatim pravio pokrete rukama kao da joj vezuje konopac za njušku. Uzeo je čekić i udarao po zemlji kao da zabija klin, a na kraju pravio pokrete kao da konopac vezuje za klin. I što se dogodilo? Kamila se cijelu noć nije pomjerila.

Sljedećeg se jutra karavan spremao da krene. Svaku je kamilu odvezao osim one koja i nije bila vezana. Sve su se kamile podignule i krenule, sem one nevezane. Čovjek pomisli najgore:

‘O Bože, što je s ovom kamilom? Zar se razbolila?’

I ponovno potraži pomoć onog mudrog u kućici.

‘Molim te pomozi! Što se događa s mojom kamilom? Nikako neće da se pomjeri!’

‘Pa moraš je odvezati’, reče taj.

‘Pa nemam što odvezati, kad je nisam ni vezao.’

‘Upravo to ‘ništa’ trebaš odvezati isto onako kako to uvijek činiš.’

Na to čovjek to i učini. Priđe kamili i malo je povuče za njušku, kao da odvezuje konopac. Zatim se sagne i s čekićem izbije navodni klin, a potom zamota navodno uže. Istog je časa kamila ustala, potrčala i pridružila se krdu.

Pouka:

Uvjerenja nas čvršće vezuju od bilo kakvih konopaca