Priče za kišne dane

FRIZER I BOG

Čovjek je ušao u frizerski salon da se ošiša
i skrati bradu kao i obično.
Započeo je neobaveznu priču sa frizerom.
Pričali su o raznoraznim stvarima
i temama.
Iznenada su se dotakli teme o Bogu.
Frizer reče: “Znaš šta,
ja ne vjerujem u Boga.”
“Zašto?” – upita ga čovjek.
“Vrlo prosto, izađi na ulicu i shvatićeš da
Bog ne postoji.
Objasni mi ovo: da Bog postoji,
da li bi bilo toliko bolesnih ljudi na planeti?
Da li bi bilo napuštene djece? Da li bi bilo ratova?
Da Bog postoji, ne bi sigurno bilo patnje i bola.
Da ima Boga, sigurno ne bi dopustio ove stvari da se dešavaju.
Nema Boga.”
Čovjek je zaćutao. Zvučalo je kao da frizer ima pravo.
On sam nije imao kontra-argument.
Par minuta je prošlo; frizer je završio svoj posao.
Čovjek je platio, zahvalio se i izašao iz frizerskog salona.
Ubrzo nakon što je izašao ugledao je čovjeka sa dugom kosom i zapuštenom bradom.
Izgledao je sav neuredan i nepočešljan. Čovjek je na trenutak zastao gledajući ga.
Odjednom se okrenuo i vratio u frizerski salon i rekao frizeru:
“Znaš šta? Frizeri ne postoje!“
“Kako ne postoje?” – upitao je frizer.
“Pa fino ne postoje, jer da postoje ne bi bilo neurednih
i zapuštenih ljudi kao što je onaj na ulici kojeg sam sad vidio.“

“Prijatelju moj, frizeri postoje, samo što ljudi ne dolaze k njima.”, uzvrati frizer.
“Tačno!”, potvrdio je čovjek i nadodao:
“Isto tako i Bog postoji samo što ljudi ne dolaze k njemu!”

LJUDI ULAZE U TVOJ ŽIVOT S RAZLOGOM


Ljudi ulaze u tvoj život s razlogom – nakratko ili za cijeli život.

Kad budeš znao o kome se radi, znaćeš šta učiniti za tu osobu.

Kad neko uđe u tvoj život s razlogom, obično je to stoga da ti pomogne ispuniti želju.

Došli su ti pomoći kroz teškoće, pružiti ti ruku i biti ti podrška.

Pomoći ti fizički, emocionalno ili duhovno.

Mogu ti se činiti kao da su poslani od Boga, i jesu.

Tu su s razlogom jer ih ti tu trebaš.

Ponekad umru. Ponekad odu.

Ponekad te prisile da zauzmeš novi stav.

Ono što moramo shvatiti je da su naše potrebe spoznate, naše želje zadovoljene, njihov posao učinjen.
Molitva koju si poslao je uslišena, a sad je vrijeme da kreneš dalje.

Neki ljudi ulaze u tvoj život nakratko, jer je na tebe došlo vrijeme da daješ, rasteš i učiš.

Donose ti iskustvo mira ili da te samo nasmiju.

Mogu te naučiti nešto što još nikada nisi učinio.

Obično ti pruže nevjerovatnu količinu radosti.

Vjeruj, stvarno je. Ali samo nakratko.

Odnosi za cijeli život uče te životnim lekcijama, stvarima koje moraš izgraditi da bi imao čvrstu emocionalnu osnovu.

Tvoj je zadatak da prihvatiš lekciju, voliš osobu i primijeniš sve što si naučio u svim drugim odnosima i poljima svog života.

Rečeno je da je ljubav slijepa, a prijateljstvo da je vidovito.

Kaže se da anđeli postoje, samo što nemaju uvijek krila…mi ih zovemo – PRIJATELJI.

Ledena molitva

Jednog hladnog zimskog jutra, rabin i njegovi učenici stisnuli su se
oko vatre. Jedan učenik, ponesen učenjem svog učitelja, uskliknuo je:
"Tačno znam šta bih radio u ovako ledenom danu!"
"Šta?" upitali su ga.
"Bio bih negde na toplom! A ukoliko to nije moguće, opet bih znao šta."
"Šta?"
"Zaledio bih se!"

Stvarnost koja nas okružuje ne može biti prihvaćena niti odbačena.
Pobeći od nje isto je kao pobeći od sopstvenih nogu. Prihvatiti je isto
je kao poljubiti sopstvene usne. Možemo samo da je posmatramo, shvatimo
i ostanemo spokojni.

Čiji je ujak

Jedan bračni par vraćao se kući sa pogreba svog ujaka, koji je
dvadeset godina živjeo sa njima i bio takav da samo što im nije
upropastio brak. "Moram nešto da ti kažem, draga", rekao je muž. "Da
nije bilo ljubavi koju sam oduvijek gajio prema tebi, ne bih trpio tvog
ujaka ni jedan jedini dan."

"Mog ujaka!" zgrozila se žena. "Pa ja sam bila ubjeđena da je to tvoj ujak!"

Ponekad smo u stanju da totalno zanemarimo neke stvari koje su nam naporne.

Dva brata

Dva brata, jedan neženja a drugi oženjen, imali su imanje na plodnoj
zemlji, s velikim prinosima žita. Svaki od njih dvojice dobijao je
polovinu žetve.

U početku, sve je išlo kako treba. Zatim, malo po malo, oženjeni
brat počeo je iznenada da se budi noću i misli: "Ovako nije pravo. Moj
brat nije oženjen i uzima pola žetve. Ja imam ženu i petoro djece, ne
moram da brinem u starosti. Ali ko će se starati o mom bratu kad
ostari? On bi morao više da odvaja za budućnost nego što to sada čini,
logično je da su njegove potrebe veće od mojih".

I, razmišljajući tako, ustajao je iz kreveta, krišom odlazio u kuću svoga brata i praznio džak žita u njegov ambar.

Ali, i neženja je počeo da se budi noću i govori u sebi: "Ovako
dalje ne ide. Moj brat ima ženu i petoro djece, a dobija polovinu
prinosa. Ja izdržavam samo sebe. Zar je pravo da moj siroti brat, kome
očigledno treba više od mene, dobija isto koliko i ja?" I tako, ustajao
je iz kreveta i nosio džak žita u ambar svoga brata.

Jedne noći, ustali su u isto vrijeme i tako se sreli, svaki sa džakom žita na leđima!

Poslije mnogo godina, kad su već umrli, doznalo se za njihovu priču.
I tako, kad su njihovi sugrađani riješili da sagrade hram, odabrali su
mjesto na kome su se dva brata susrela, jer, po njima, nije bilo
svetijeg mjesta u čitavom kraju.

Iskrena i bezuvjetna ljubav ponekad ne traži riječi.

Bog ne govori

Jedan starac je svakog dana satima nepomično sedeo u crkvi. Sveštenik ga je jednom prilikom upitao šta mu Bog kazuje.

"Bog ne govori, on samo sluša", odgovorio je starac.
"A ti, šta mu ti govoriš?"
"Ja ne govorim, samo slušam."

Četiri stadijuma molitve:
Ja govorim, ti slušaš.
Ti govoriš, ja slušam.
Niko ne govori, ali oboje slušamo.
Niko ne govori, niko ne sluša - tišina.



U ćutanju je mudrost, jer onaj koji stvarno zna ne hvali se i ne
priča o onome što zna. Dok onaj koji puno priča i hvali se obično malo
zna.

Hipik s jednom cipelom


Čovjek je ušao u autobus i sjeo pored mladića koji je izgledao kao
hipik. Imao je samo jednu cipelu. »Šta je, momak, izgubio si cipelu?
"Naprotiv", odgovorio je ovaj. "Našao sam je."


Ono što je nama potpuno očigledno, ne znači i da je istinito.



Budući očevi


Nekoliko budućih očeva nervozno je sjedilo u hodniku. Babica je uperila prst u jednog od njih i rekla: "Čestitam, muško je!"
U tom trenutku, drugi je bijesno odbacio novine u koje je buljio,
skočio i viknuo: "Ej, stani malo! Šta se ovdje dešava? Ja sam došao
čitava dva sata prije njega!"

Neka pravila se ne mogu baš primjeniti u svakoj situaciji.

Cijena ribe

Jedna žena sagnula se da uzme paradajz iz gajbe u samoposluzi. U tom
trenutku, osjetila je jak bol u leđima i jauknula. Kupac koji se našao
blizu nje, dobacio joj je: "Ako mislite da je paradajz skup, pogledajte
samo pošto je riba!"


Da li su naše reakcije povezane sa stvarnošću ili sa onim što mi smatramo da je stvarnost?



Robijaš i mravRobijaš je godinama živjeo sam u izolovanoj ćeliji, nikoga nije
vidjeo, niti je sa bilo kim govorio, a hrana mu je doturana kroz otvor
u zidu. Jednog dana u ćeliju je ušao mrav. Čovek ga je zadivljeno
posmatrao, dok je mrav išao gore-dole ćelijom. Pustio je da mu se popne
na dlan da bi ga bolje vidjeo, davao mu je po neku mrvicu hrane i noću
bi ga poklopio metalnom posudom.

Jednog jutra, iznenada je shvatio da mu je trebalo deset dugih
godina izolacije da bi njegove oči primjetile ljepotu običnog mrava.

Ponekad je potrebno dosta vremena i posebnih okolnosti da bi shvatili ljepotu svijeta oko nas.

***


Jednog dana, jedan slepi covek sedeo je na stepenicima
jedne zgrade,
sa sesirom blizu svojih stopala i jednim natpisom na kome
je pisalo:
"Slep sam, molim vas pruzite mi pomoc."

Jedan slucajni prolaznik, igrom prilika strucnjak za
reklamu, koji je
tuda prolazio, zaustavio se zapazajuci da je u sesiru
bilo prisutno samo nekoliko metalnih novcica.

Savio se da bi mu pruzio novac, zatim, i bez pitanja za
dozvolu,uzeo je karton, okrenuo ga ispisavsi novi natpis.
U toku popodneva slucajni prolaznik se vratio do slepog
coveka zapazajuci da je njegov sesir ovom prilikom bio pun novcica
i novcanica.

Slepi prosjak prepoznavajuci ga po koraku uputio mu je
pitanje da nije bio on taj koji je nesto napisao na kartonu i
sta je to mogao napisati.
Nasta ce prolaznik odgovoriti:

"Nisam napisao neistinu – samo napisah tvoju poruku na
drugaciji nacin", nasmesi se i izgubi u guzvi.

I tako slepi covek nije saznao da je natpis jednostavno
glasio:

"Danas je prolece … a ja ga ne mogu videti".



Promeni strategiju kada se oko tebe sve naopako krece
i videces da ce se pre ili kasnije okrenuti na bolje....

SLIJEPI I HROMI


Postoji jedna stara Sufi-priča:

Jedan slijepac lutao je besciljno šumom. Iznenada posrnu nad nečim što je ležalo na zemlji. Pipajući po zemlji, slijepac otkri, da je to nešto bio čovjek koji je tamo čučao. Taj čovjek je bio hrom, i nije mogao hodati.

Tu obojica započeše razgovor žaleći se jedan drugom na svoje sudbine.

“Tumaram ovom šumom otkad znam za sebe i nikako ne mogu da nađem izlaz, jer sam slijep.” – reče slijepi.

Hromi se je isto žalio:”Ležim ovdje na zemlji otkad znam za sebe i ne mogu naći izlaz iz šume, jer ne mogu da ustanem.”

I u toj njihovoj priči, hromi iznenada povika:”Shvatio sam!!! Popni me na svoja leđa, a ja ću ti govoriti u kom pravcu da ideš. I tako ćemo zajedno izaći iz šume.”

***

Prema priči starog pripovjedača, slijep čovjek simbolizuje Racionalnost, a hromi Intuiciju.
A i to da izlaz iz mračne šume možemo pronaći samo ako nam uspije da spojimo ove dvije stvari.

NESREĆNA OAZA


Bila jednom jedna prekrasna oaza. Sijala je u svojoj raskoši da ljepša od toga nije mogla biti.

Jednog dana pogleda oaza oko sebe, ali sve što je vidje bijaše samo ogromna pustinja koja je okruživaše. Uzalud tako mala oaza gledaše tražeći nekoga od svoje vrste i na koncu se umori i postade potpuno tužna.

Nemalo zatim poče i naglas da se žali:”Ja sam nesretna i usamljena oaza! Osuđena sam da vječno budem sama. Nigdje nikoga od moje vrste. Nigdje nikoga ko je po mome sjaju i raskoši sličan. Ništa osim tužne, pješčane, stjenovite i beživotne pustinje koja me okružuje. Šta mi ovdje znače sve moje prednosti i bogatstvo?!”

Tu progovori stara i mudra Majka pustinja:”Drago moje dijete, da nije mene – tužne, beživotne pustinje – da te zagrli i zaštiti, već samo sjaj, zelenilo i raskoš oko tebe – ti tada ne bi ni bila oaza. Ti ne bi ni bila omiljena tačka na horizontu o kojoj sa oduševljenjem pričaju daleki jahači. Bila bi samo jedan mali dio mene koji bi ostajao neprimijećen. I zato dijete moje, ustraj u svom strpljenju koje je i jedini uslov za tvoju čast i slavu.”

OBIČNA PRIČA

Bog slijepi čovjeka od gline i ostade mu u ruci još jedan neiskorišten komad.

“Šta još da ti zalijepim?” – upita Bog čovjeka.

“Zalijepi mi sreću!” – odgovori čovjek.

Bog ništa ne odgovori već mu samo stavi u dlan preostali komad gline.

NAJBOLJI STRIJELAC


Jedan lovac učeći druge lovce pucanju, postavi praznu limenku na kamen,
odmaknu se pedeset metara od nje, opali i diže je u zrak.



„Najbolji sam strijelac u cijeloj državi“, reče.

„Naučiću vas sada da gađate jednako dobro kao i ja“



Zatim je postavio limenku na isto mjesto. Udaljio se opet pedeset metara,
izvadio crni povez iz džepa i zatražio da mu jedan od lovaca zaveže oči.
Onda je naciljao i opalio metak.

„Jesam li pogodio?“ – upitao je skidajući povez sa očiju.

„Naravno da niste“, odgovorio je novopečeni lovac,
zadovoljan što je ovaj ispao ponižen.

„Metak je pogodio u krošnju velikog hrasta iza limenke. Ne vjerujem da me vi možete ičemu naučiti.“

„Upravo sam vas naučio najvažnijoj životnoj lekciji“, odvratio je lovac.
„Kad god želite nešto postići, dobro otvorite oči, skoncentrišite se na cilj i budite sigurni šta želite.
Niko ne može pogoditi metu zavezanih očiju.”

SADAšnjost


BUDI U SADAŠNJOSTI:
kada želiš da budeš srećan i uspješan,
fokusiraj se na ono što se dešava baš SADA.
Koristi svoju svrhu da se ponašaš u skladu sa onim što je važno SADA.

UČI IZ PROŠLOSTI:
kada želiš da učiniš SADAšnjost boljom od prošlosti,
posmatraj šta ti se desilo u prošlosti;
izvuci pouku iz toga i uradi stvar drugačije u SADAšnjosti.

PLANIRAJ BUDUĆNOST:
kada želiš da ti budućnost bude bolja od SADAšnjosti,
zamisli kako bi fenomenalno budućnost mogla da izgleda.
Napravi planove koji ti pomažu da je ostvariš i počni da ispunjavaš planove u SADAšnjosti.

Spenser Džonson

VELIKO ISKUSTVO


Jednog dana, jedan dobrostojeći otac odveo
je svog sina da provede jedan dan i noć s
veoma siromašnom porodicom koja nije imala
novca na rasipanje kao oni. Drugog dana na
povratku kući, otac upita sina
o tome kako je on doživio taj susret sa
siromaštvom i šta misli o svemu tome.
Dječak odgovori:
Tata, ovo je jedno veliko iskustvo za mene,
Vidio sam da mi imamo jednog psa a oni
imaju četiri;
mi imamo lijep bazen pred našom kućom,
a oni imaju rijeku i ravnicu kojom ona teče;
mi imamo stakleni krov, a oni imaju
nebo i mjesec i zvijezde;
mi imamo krasno dvorište sa velikim vrtom,
a oni iza kuće imaju čitavu šumu.

I dok je sve to sin govorio, otac ostade bez riječi od zaprepaštenja.

Na kraju još sin doda: Hvala ti tata, što si mi pokazao koliko smo mi siromašni!

NAJBOLJE STVARI U ŽIVOTU

Oni učenici koji su bili naivno uvjereni da nije bilo ničega što ne bi mogli postići ako
bi se tome odlučno posvetili, Majstor je običavao reći:

„Najbolje stvari u životu se ne mogu voljom natjerati da postoje.
Možete odlučiti staviti hranu u usta ali ne možete odlučiti da imate apetit.
Možete odlučiti da legnete u krevet ali ne možete odlučiti da zaspite.
Možete odlučiti da nekome date kompliment ali ne možete odlučiti da mu se divite.
Možete odlučiti da kažete tajnu ali ne možete odlučiti da imate povjerenje.
Možete odlučiti da služite ali ne možete odlučiti da volite.“

Antoni de Melo

LEGENDA O DVA JELA

Prema jednoj afričkoj legendi, neki stari poglavica želio je iskušati mudrost mladića kojeg je odabrao za svog nasljednika na mjestu plemenskog vođe. Stoga ga je zamolio da mu priredi dva jela. U prvom su se trebali naći svi najbolji sastojci koje život nudi; a u drugom – najgori.

Dogovorenog dana poglavica je sjeo kako bi testirao prvo jelo. Pred njim se tako našao slasno pripremljen kravlji jezik s povrćem. Poglavica je bio oduševljen jelom, a kad je završio, upitao je mladića zašto je odabrao jezik.

“Jezik je jedan od najprofinjenijih dijelova našeg bića”, odgovorio je mladić. “Može izgovarati predivne riječi istine koje našim ljudima mogu pomoći u razvoju i napretku. Ispravne riječi našim ljudima mogu dati hrabrost i poduprijeti njihovo poštenje. Jezik može govoriti o ljubavi i skladu i održati zajedništvo našeg sela.”

Poglavicu je to poprilično dojmilo i sada je jedva čekao da kuša i ono drugo jelo.

Ponovo dogovorenog dana ponovo sjede za stol, te se nemalo iznenadio uvidjevši da je drugo jelo identično prvome.

Završivši s jelom, upitao je mladića zašto je dvaput pripremio isto jelo.

Mladić mu je odgovorio: “Jezik može biti najbolji, ali i najgori dio nas. Jezik može izražavati bijes i obeshrabrivati, što čovjeka može posve razoriti i oduzeti mu nadu. Može varati, može izgovarati neistine koje mogu izazvati nesklad. Jezik bi, lakše od bilo kojeg drugog oružja, mogao uništiti život u našem selu.”

Stari je poglavica pomno slušao te riječi polagano klimajući glavom. Znao je da je dobro odabrao novog vođu.

NOVČANICA OD 100 EVRA

Jedan poznati govornik svoj seminar je započeo tako, što je u ruci držao novčanicu od 100 eura.
U dvorani, koja je bila prepuna ljudi, upitao je:
Ko od vas iskreno želi da dobije ovu novčanicu?
Ruke su se počele dizati u zrak. On je pak rekao: Prije nego vam dam ovu novčanicu, dozvolite mi da napravim sljedeće. Pritom je izgužvao novčanicu i onda je ponovo digao u zrak.
Upitao je: – Ko sad od vas želi ovu novčanicu?
Međutim ruke su još uvijek bile u zraku.
- A šta ako napravim ovo? – bacio je novčanicu na pod i počeo je da je gazi i da skače po njoj, a potom je pokupio tako izgužvanu, izgaženu i uprljanu.
- Ko je od vas još uvijek želi?!
Ruke su još uvijek bile u zraku.
- Prijatelji moji, danas smo naučili veoma dragocjenu lekciju, rekao je: Bez obzira šta napravim s novčanicom, još uvijek je želite, jer ona nije izgubila svoju vrijednost. Još uvijek je vrijedna 100 eura, zar ne?! Isto tako i u životu mnogo puta padnemo, budemo izgužvani, izgaženi, povrijeđeni i na tlu u prljavštini. Međutim, nezavisno od toga šta se dogodilo ili šta će se dogoditi sa nama, nikada nećemo izgubiti našu istinsku vrijednost. Uprljani ili čisti, izgužvani ili potpuno izglancani, još uvijek ste neprocjenjivi… posebno za one koji vas vole.

*******
Veličina naših života ne izvire iz toga, šta napravimo ili koga poznajemo, već iz toga KO SMO!