Živjeti s karcinomom

Nakon što saznate da imate rak, preplavit će vas razni osjećaji. Ti osjećaji se mogu izmjenjivati iz dana u dan, iz sata u sat ili čak iz minute u minutu. Neki od osjećaja koje ćete možda proživljati su:

poricanje,
ljutnja,
strah,
stres,
bol,
nedostatak samokontrole i samopouzdanja,
tuga i depresija,
krivnja,
usamljenost i
nada.

Svi ovi osjećaji su normalni. Osjećati se pun nade je također normalno. Nitko nije raspoložen i sretan cijelo vrijeme, ali dok se borite sa rakom nada može biti važan dio vašeg života.
Spoznaja da imate rak vas može šokirati. Kako ste reagirali? Možda ste se ukočili, zanijemili, uplašili ili naljutili. Niste mogli povjerovati što vam liječnik govori. Možda ste se osjetili usamljeno, iako su s vama u sobi bili vaša obitelj i prijatelji. Svi ovi osjećaji su normalni. Za mnoge ljude, prvih par tjedana nakon dijagnoze su neopisivo teški. Nakon što ste čuli riječ rak, možda imate poteškoća sa disanjem. Možda ne razumijete dobro što vam se govori, jednostavno ne dopire do vas. Kada ste kod kuće, ne možete razmišljati, jesti ili spavati. Ljudi oboljeli od raka i njihovi najbliži proživljavaju čitav niz različitih osjećaja. Ti osjećaji se mogu mijenjati često i bez upozorenja. S vremena na vrijeme možete:

biti ljuti, uplašeni i zabrinuti
poricati da imate rak
biti izvan kontrole i ne mariti za sebe
biti tužni, usamljeni i osjećati krivnju
imati snažan osjećaj nade za budućnost.

Poricanje

Kada ste prvi puta čuli da imate rak, možda niste povjerovali ili prihvatili činjenicu da imate rak. Osjećaj poricanja može biti od pomoći jer vam daje vremena da se prilagodite dijagnozi. Dalje, poricanje vam može biti od pomoći jer vam daje vremena da razvijete osjećaj nade za budućnost. Međutim, ponekad poricanje može postati ozbiljan problem. Ako traje predugo, može vas spriječiti da odete na liječenje koje je neophodno. Također može postati problem kada drugi ljudi (npr. obitelj i prijatelji) poriču da vi imate rak, iako ste se vi pomirili sa tom činjenicom. Dobra vijest je da većina ljudi prebrodi osjećaj poricanja. Do početka liječenja, većina ljudi prihvati činjenicu da ima rak.

Ljutnja

Kad prihvatite činjenicu da imate rak, možete osjetiti da ste ljuti i uplašeni. Normalno je da se pitate «Zašto ja?» i normalno je da budete ljuti na: rak, svog liječnika i svoje zdrave prijatelje ili članove obitelji.
Ako ste religiozni, može se dogoditi da se naljutite na boga. Ljutnja ponekad proizlazi iz straha, panike, frustracije, tjeskobe ili bespomoćnosti. Ako ste ljuti, ne pretvarajte se da je sve u redu. Razgovarajte sa svojom obitelji i prijateljima o ljutnji. Razgovor će vam pomoći da se osjećate bolje.

Strah i zabrinutost

«Riječ rak zastrašuje svakoga koga poznajem. Rak je dijagnoza koju se većina ljudi boji više nego ijedne druge.»
Zastrašujuće je čuti da imate rak. Hvata vas strah i zabrinutost zbog boli od raka i liječenja, zbog osjećaja da ste bolesni ili da izgledate drugačije zbog kemoterapije ili zračenja, zbog brige za obitelj, za financije i posao te zbog straha od umiranja. Vaša obitelj i prijatelji također mogu biti uplašeni i zabrinuti zbog toga što ste uzrujani ili vas boli, zato jer misle da vam ne poklanjaju dovoljno podrške, ljubavi i razumijevanja te zato što ne mogu zamisliti život bez vas.
Neki strahovi o raku su utemeljeni na pričama, glasinama i starim informacijama. Većina ljudi se osjeća bolje kada znaju što mogu očekivati. Osjećaju se manje uplašenima kada nauče o raku i načinima liječenja.

Bol

Iako se većina ljudi brine zbog boli, možda za vas ona neće biti problem. Neki ljudi nemaju nikakvu bol. Drugi osjećaju bol ponekad. Bol od raka se može gotovo uvijek olakšati i smanjiti. Ako osjećate bol, vaš liječnik vam može pripisati lijek protiv boli, preporučiti hladne ili vruće obloge (ovisno o dijagnozi) preporučiti relaksaciju, npr. u obliku masaže, slušanja glazbe ili vizualizacije (pokušate zamisliti mjesto gdje se osjećate sretni i smireni) te da odvučete pažnju od boli kroz neku aktivnost, npr. gledanje filma, hobi ili bilo šta drugo što vam može odvući vaše misli od boli.
Nema razloga da se zamarate sa boli. Postoje različiti načini za kontrolu boli. Vaš liječnik želi i treba čuti o vašoj boli. Kad osjetite da vas boli, recite.
«Ako tajite svoju bolest, ne možete očekivati izlječenje.»
Vi ste jedina osoba koja može odrediti koliko vas boli. Kad je bol u pitanju, nema ni točnog ni krivog odgovora. Kako biste lakše opisali svom liječniku koliko vas boli, definirajte si ljestvicu boli od 0 do 10. Ako ne osjećate bol, ocjena je 0. Ocjenu 10 dajete u slučaju kada osjećate da je to najgora bol koju ste osjetili u svom životu. Vodite dnevnik i zapisujte u njega ocjenu boli koju osjećate i pokušajte opisati bol te zbog čega mislite da se pojavila i zbog čega vam je bilo bolje.
Kada opisujete bol svom liječniku ili članu obitelji navedite gdje vas boli, kakvog je osjećaja (oštra, tupa) , koliko je jaka, koliko dugo traje, što ju olakšava i ublažuje, a što ju pojačava te koje lijekove pijete protiv boli i koliko vam pomažu.

Nedostatak samokontrole i samopouzdanja

Kada ste prvi puta čuli da imate rak, možda ste se osjetili bespomoćno te da vam je život izvan kontrole. To se događa:
jer se pitate da li ćete živjeti ili umrijeti
jer je vaš svakodnevni život nestao i morate ići često u bolnicu i na liječenje (čak i dnevno)
jer liječnici oko vas koriste medicinske riječi i izraze koje ne razumijete
jer osjećate da ne možete raditi stvari koje vas vesele i u kojima uživate
jer se osjećate bespomoćno
jer se liječnici odnose prema vama kao strancu

Iako se osjećate da vam je život izmakao kontroli, postoje načini kojima možete postići kontrolu nad svojim životom. Možete:
naučiti što više o svojoj dijagnozi
postavljajte pitanja liječnicima kada ne razumijete o čemu govore ili želite imati još više informacija nego što vam oni daju.
Gledajte dalje od svoje dijagnoze. Mnogi ljudi sa rakom se osjećaju bolje ako su zaposleni, ako nešto rade. Ako možete, nastavite sa svojim poslom, ili krenite na hobi.

Tuga i depresija

Mnogi ljudi oboljeli od raka osjete tugu i depresiju. Ti osjećaji su normalna reakcija na spoznaju da bolujete od ozbiljne i teške bolesti. Kada ste depresivni, nemate energije, osjećate se umorno i bezvoljno, nemate apetit. Pokušajte razgovarati sa članovima obitelji i prijateljima. Ne zatvarajte svoje osjećaje pred njima.

Depresija može postati ozbiljan problem. Ako osjećaji tuge i očaja preuzmu kontrolu nad vašim životom, morate se obratiti svom liječniku. Najčešći znakovi depresije su:

osjećate se bespomoćno i očajno, život vam nema smisla,
ne želite biti u blizini svoje obitelji i prijatelja,
nemate više zanimanja za hobije ili aktivnosti koje su vas veselile,
gubitak apetita, ne privlači vas hrana,
plačete duži vremenski period, ili nekoliko puta na dan,
spavate ili premalo ili previše,
nemate energije, bezvoljni ste,
razmišljate o samoubojstvu (uključuje kako i planiranje i poduzimanje aktivnosti kako bi izvršili samoubojstvo tako i često razmišljanje o smrti i umiranju).
Depresija se može liječiti. Vaš liječnik može vam pripisati odgovarajući lijek. Preporučit će vam da razgovarate o svojim osjećajima sa savjetnikom ili da se uključite u udrugu oboljelih od raka koji vam mogu pomoći da otvoreno razgovarate sa ljudima koji su i sami suočeni sa rakom.
"Okrenite svoje lice prema suncu i sjena će pasti iza vas."

Krivnja

Mnogi ljudi oboljeli od raka osjećaju krivnju. Na primjer, možete se okrivljavati jer su zbog vaše bolesti uznemireni članovi vaše obitelji. Možda se okrivljavate jer mislite da ste teret drugima, kako emocionalno tako i financijski. Možda zavidite drugima na dobrom zdravlju, pa vas je sram. Možda se okrivljavate zbog životnog stila koji ste vodili i koji je možda utjecao na nastanak raka (prekomjerno sunčanje ili pušenje).
Svi ovi osjećaji su normalni. Jedna žena, oboljela od raka dojke je lijepo rekla:
"Kada me uhvati osjećaj krivnje da sam ja izazvala svojim načinom življenja rak, sjetim se male djece koji su također oboljeli od raka. Tada shvatim da se rak može jednostavno pojaviti, bez nekog određenog razloga na koji možeš utjecati. Nije moja krivnja."

Vaša obitelj i prijatelji također mogu osjećati krivnju zbog toga što su oni zdravi a vi bolesni, zbog toga što vam ne mogu pomoći koliko bi zaista željeli te zato što su pod stresom i nestrpljivi su. Također žele bii savršeni i osjećaju krivnju jer vam ne mogu pružiti svu pažnju i razumijevanje koje zaslužujete. Savjetnik i udruge oboljelih od raka vam mogu pomoći da se suočite sa ovim osjećajima krivnje.

Usamljenost
Ljudi oboljeli od raka se često osjećaju usamljeno i udaljeno od drugih. Možda neki vaši prijatelji se neće moći suočiti sa vašom bolesti i neće vas posjećivati. Neki ljudi vas čak neće moći ni nazvati na telefon. Možda u jednom trenutku se nećete moći baviti svojim hobijem ili aktivnostima u kojima ste uživali. A ponekad, čak i kad budete sa ljudima koje volite i do kojih vam je stalo, se može dogoditi da vas nitko ne razumije i ne shvaća što prolazite.
Možda ćete se osjećati manje usamljenima ako upoznate ljude koji također imaju rak. Mnogi ljudi se osjećaju bolje kada se priključe u udruge oboljelih od raka ili klubove bolesnika jer tamo razgovaraju sa ljudima koji su također suočeni sa borbom protiv raka.
"Podijeliti radost sa nekim znači dvostruka radost. Podijeliti tugu sa nekim znači pola tuge."
Međutim, ne žele se svi priključiti (ili nisu u mogućnosti) udrugama. Neki ljudi više vole pričati o osjećajima i strahovima samo sa jednom osobom. Možda vama više odgovara da razgovarate sa bliskim prijateljem, članom obitelji ili samo sa savjetnikom.

- Slučaj 1: Muškarac, sa skoro beznadnim slučajem raka limfnih čvorova bio je potpuno nepokretan. U roku jedne godine od početka terapije sa ŠP njegovi liječnici više nisu mogli otkriti nikakve tragove raka pa je muškarac opet potpuno aktivan.
- Slučaj 2: Uspješan 68-godišnji poslovni čovjek, koji je imao raka na mjehuru, liječio se 16 godina. Nakon godina medicinske terapije, uključujući zračenja, započeo je sa ŠP terapijom. U roku tri mjeseca pregledi su pokazali da je njegov rak na mjehuru nestao, a bubrezi su normalni.
- Slučaj 3: Muškarac koji je imao rak na plućima: 5. ožujka 1971. Bio je operacijskom stolu kad je utvrđeno da je njegov rak toliko raširen, da ga se nije moglo ukloniti kirurškim putem. Kirurg ga je sašio i njegov je slučaj proglasio beznadnim. 5. travnja je muškarac čuo za terapiju ŠP i odmah je započeo terapiju. U kolovozu je rendgenski snimak pokazao da je rak nestao.
- Slučaj 4: Žena koja se godinama borila s rakom kože. S vremenom se razvilo nekoliko dodatnih žarišta te je njezin liječnik ocijenio da je bolest napredovala. Nakon tri mjeseca terapije sa ŠP ustanovio je da se situacija uvelike poboljšala te da je koža opet u redu. Ista pacijentica je potvrdila da je izliječila i bolesne bubrege s čijom se bolešću borila od 1949. godine. Bubrežne kamence je operirala već 10 puta te je čak i invalidninu dobila zbog dijagnoze da je njena bolest neizlječiva. Ozdravljenje pripisuje terapiji sa ŠP.
Sam nisam bio iznenađen niti rezultatima iz knjige „Elementarna medicina“, koju je 1854. godine napisao profesor s Pensilvanijskog univerziteta, gdje se navodi da su šparoge bile upotrijebljene kao narodni lijek protiv bubrežnih kamenaca. Naveo je čak i ispitivanja o sposobnosti ŠP da „rastope“ bubrežne kamence koji su bili provedeni još 1793. godine. Pogledaj godinu!!!!!!
Predstavio bih i druge slučajeve, ali službeno medicinsko okruženje otežava dobivanje zdravstvenih dosjea, zato apeliram na čitatelje, da budu posrednici tih dobrih vijesti i dalje, da dobijemo što veći broj potvrda ozdravljenja, kako bismo medicinske skeptike uvjerili u djelovanje tog nevjerojatno jednostavnog i prirodnog lijeka.