Misli nas "malih"

Verujem da medju nama ima i onih koji imaju svoju maksimu - mudrost koju su sami osmislili. Okušajte se u tome, sigurna sam da će se one najbolje zapamtiti.

Da pokušam:

Volim dan, ali noć više voli mene.

(Često mi je ovo izgovor kada se noću zabavim čitanjem, pisanjem, slikanjem, netom itd.)

"došlo slonče na bombonče" ili "use, nase i poda se."

I najlošija žena je ipak bolja polovina svog muža.

Odakle inspiracija ivonka veceras?

Sada sam to procitala, pa nisam, mogla da odolim. Proradila je moja feministicka zica.

I treba da proradi.

Evo moje misli za danas:

Menjam sve svoje stavove za jednog DOBROG muskarca.

U potpisu
Feministkinja

Zar je dotle doslo, doduse ako je DOBAR..........

To ti pricam.. S vremena na vreme me popusti .. pa pozelim ..

Sve je to ljudski, ne bi ni valjalo da je drugcije.

Žalosno je što ljudska pohlepa nadjačava razum i humanost.

Lijep čovjek je kao bogataš čije se bogatstvo osipa svakog dana.

U starosti ti je najbolje da budeš skoro slijep da ne vidiš u šta si se pretvorio. Ili još bolje - da te nema. Star si ako si doživio 51-vu godinu života.

Nekad nisam imala skupi nakit, i nisam bila vidjela svijet, ali mi je zivot vrijedio mnogo vise nego sada. Sada imam skoro sve sto se moze pozeljeti osim zivota.

Tijelo postoji duže od volje za životom.

Bog je sve manje milosrdan prema ljudima što duže postoje. Kao da je naša krivica što uopšte postojimo.

Moje želje su prava "Mission Impossible".

"Aj ne se* i!"
Ovih dana mi je to krilatica na svim frontovima

Nekad sam imala ime koje je nešto značilo.  Sad garderoba ima imena koja su važna, a mi se ne možemo prepoznati.

Što se sranja tiče ne znam ko sere, ali sam sigurna da to nisam ja.

Voljeli bi da smo mali, ali nismo.

Sastavila sam godinu dana u ovoj firmi, na ovom "rudarskom" poslu.
Vec danima pucam po svim savovima i nemam vise zeludac za sva sra*a koja se desavaju meni i oko mene.
Gazde, musterije, kolege ...sve je otislo dodjavola!
Koliko god da se boris, hvatas za slamku da ostanes normalan, pozitivan, ne da se.
Prosto neverovatno da svakog dana biva sve gore.

Prst u uvo. ..

Život je najbolji do neke 38-e godine života (mada i tada već doživiš mnoge slomove i strašne stvari). Poslije toga polako se gasiš kao svjeća.

Što se život iza pedesete svodi uglavnom na razmišljanje o bolesti i posjete doktoru.

Čudna je ta trgovina s bogom. Ništa ne možeš dobiti što nećeš izgubiti dragocjeni djelić sebe. Tužno.

Postoje neke univerzalne istine koje važe za sve: svi mi trebamo hranu i pice, svima prija ljubazna riječ, niko ne voli da bude omražen, niko se ne raduje da primijeti znake vlastitog propadanja.