Karlos Kastaneda
Strana 1 od 1
Karlos Kastaneda
od Khallu Sub Maj 21, 2011 7:07 pm
Uprkos velikoj popularnosti i izuzetnoj prodaji svojih knjiga, Carlos Castaneda uvijek se nastojao držati daleko od očiju javnosti. O njemu se malo zna, intervjui sa njim su rijetki, a mnogi niti ne znaju kako on izgleda. Slavu je stekao knjigama u kojima je opisao neobično naukovanje kod indijanskog vrača Juana Matusa i upoznao čitaoce sa čudesnim svijetom indijanske duhovne tradicije. Čarobnjakov učenik, duhovni vizionar, literarni genij ili vješti prevarant - ko je zapravo Carlos Castaneda?
Rođen je na Božić 1925. u Cajamarci u Peruu. Nakon mature kratko je studirao na Školi za lijepe umjetnosti, a 1948. njegova se porodica preselila u Limu i tamo otvorila draguljarsku radnju. Godinu dana kasnije, nakon majčine smrti, Castaneda seli u San Francisco. Uskoro se upisuje i na Los Angeles City Colledge gdje pohađa studije iz kreativnog pisanja i novinarstva. Diplomirao je antropologiju na University of California at Los Angeles ( UCLA ) 1962., a titulu doktora antropologije stekao je 1973.
Kao mladi antropolog Castaneda je želio istražiti ljekovite biljke koje upotrebljavaju Indijanci Jugozapada. Odlazi u Arizonu kako bi na licu mjesta prikupio podatke potrebne za istraživanje. Namjeravao je napisati članak o tom istraživanju, diplomirati i postati profesionalac u svojoj struci, no nije mogao pretpostaviti da će slijedećih 6 godina (1960-1966) provesti kao učenik jednog indijanskog vrača (Don Juan je, inače, bio na glasu kao brujo, što na španskom znači čarobnjak, iscjelitelj, vrač, šaman). Castanedu je s don Juanom je upoznao kolega antropolog koji mu je pomagao u istraživanju, dogodilo se to sasvim slučajno u Nogalesu u Arizoni dok su čekali autobus, Castaneda i don Juan razmijenili su tek nekoliko riječi, i ovaj je pozvao Castanedu da ga jednom posjeti kako bi u miru porazgovarali o biljkama koje su Castanedu zanimale (posebno o peyoteu). Mjesec dana kasnije Castaneda ga je posjetio, svidjeli su se jedan drugome i uskoro postali dobri prijatelji. Trebalo mu je oko godinu dana da stekne starčevo povjerenje i tada mu je, jednom prilikom, ovaj otkrio kako posjeduje određeno znanje koje mu je prenio njegov učitelj. Riječi "znanje" i "čarobnjaštvo" za njega su označavale istu stvar, a ovu prvu je upotrebljavao puno češće. Izabravši ga za svog učenika, don Juan je upoznao Castanedu sa čudesnim svijetom šamanizma i sa tzv. "nestvarnom" stvarnosti.
Njegovi doživljaji i iskustva vezana uz tu drugu stvarnost bili su krajnje zapanjujući, a neki od njih i vrlo zastrašujući. Castaneda, koji je do tada imao uobičajenu sliku svijeta, morao je promijeniti neke od svojih temeljnih stavova, i počeo je posmatrati stvari na sasvim drugi način. Uhvaćen između prijašnje sigurnosti kojom je gledao na svijet i novog, potpuno drugačijeg poimanja stvarnosti, bio je prisiljen objediniti staro i novo. Don Juan mu je objasnio kako treba naučiti "vidjeti" da bi po prvi puta mogao spoznati zapanjujuću narav svakodnevnog svijeta: Kada "vidiš" više ne postoje poznate pojave u svijetu. Sve je novo. Ništa se nije dogodilo nikada prije. Svijet je nevjerovatan. Sam Castaneda jednom je prilikom o tome izjavio: Don Juan me naučio da je svijet puno više od onoga što mu priznajemo, naučio me da je naše uobičajeno viđenje stvarnosti uslovljeno društvenom konvencijom koja je sama po sebi obmana. Kroz proces socijalizacije učimo doživljavati i razumijevati svijet te na kraju postajemo uvjereni da naše tumačenje stvarnosti određuje njene granice. Don Juan je prekinuo taj proces u mom životu i pokazao mi da možemo ulaziti u druge svjetove, potpuno nezavisne od naše prilično uvjetovane svjesnosti. Čarobnjaštvo uključuje preustrojavanje naših sposobnosti kako bi mogli spoznati da su ti svjetovi stvarni, jedinstveni i potpuni kao i ovaj naš svakodnevni,"svjetovni" svijet.
Otkrivanje drugih svjetova uključivalo je, ponekad, i upotrebu halucinogenih biljaka, posebno peyotea. Castaneda to objašnjava slijedećim riječima: Don Juan me upoznao sa halucinogenim biljkama jer sam bio glup i uobražen i žestoko sam se držao svoje konvencionalne slike svijeta. Peyote je produbio do tada jedva primjetna protivurječja u mojoj interpretaciji stvarnosti. Pomogao mi je da se uzdignem iznad tipično zapadnjačkog pogleda na svijet. Međutim, to je imalo svoju cijenu - fizičku i emocionalnu iscrpljenost. Trebali su mi mjeseci da potpuno dođem k sebi.
Vlastita iskustva iz razdoblja naukovanja kod don Juana opisao je u knjizi Učenje don Juana objavljenoj 1968. Uslijedile su knjige Odvojena stvarnost (1971), Put u Ixtlan (1972), Priče o moći (1974), Drugi prsten moći (1977), Orlov dar (1981), Unutarnja vatra (1984), Snaga tišine (1987), Umijeće sanjanja (1993) i Magični pokreti (1998 ).
Sve su ove knjige postale bestseleri, a već je prva od njih izazvala podijeljene ocjene, dok su jedni bili oduševljeni drugi su proglasili Castanedu najobičnijim prevarantom, a njegovo djelo izmišljotinom. Međutim, utjecaj Učenja don Juana bio je vrlo velik, ono je mnoge potaklo na istraživanje misticizma, halucinogenih droga i novih stanja svijesti. Osim toga, povećalo je i interes moderne znanosti za proučavanje života i duhovne tradicije američkih domorodaca. Poštovaoci njegovog djela odaju mu priznanje zbog toga što je moderni svijet upoznao sa bogatom i starom šamanističkom tradicijom. Ona je, doduše, često bila predmet raznih istraživanja ali je, isto tako, uvijek bila promatrana izvana. Castaneda je, međutim, u njenim misterijama sudjelovao iznutra i vjerovatno bio prvi Zapadnjak koji ju je, gledanu iz te pozicije, tako dobro i iscrpno opisao. Neki pak njegov rad ocjenjuju kao najobičniju pseudoantropološku podvalu punu izmišljenih šamana i senzacionalističkih prikaza indijanskih svetih obreda. Za njih je on beskrupulozni prevarant koji je ostvario golemu zaradu banaliziranjem i komercijalnom eksploatacijom indijanske duhovne tradicije. Mnogi drže da se ne radi o autentičnim izvješćima već o alegorijama pisanim u duhu Guliverovih putovanja i Alise u Zemlji Čudesa. Don Juana smatraju fiktivnim likom kroz čija usta progovara sam autor, no Castaneda to opovrgava tvrdeći da je evropskoj intelektualnoj tradiciji, čijim se dijelom smatra, lik poput don Juana potpuno stran. Sebe naziva reporterom, a svoje knjige prikazima čudnog fenomena koji ga je natjerao na korjenite promjene u shvaćanju svijeta. Naglašava da je i njemu samom trebalo dosta vremena da prihvati fantastične činjenice sa kojima se suočio.
Neovisno o tome jesu li njegova djela opis stvarnih doživljaja ili tek izmišljotina, Castaneda je, svakako, vješt pisac. Bez obzira na to da li mu vjeruju ili ne, njegovi fantastični opisi jedne drugačije stvarnosti već nekoliko generacija čitalaca ne ostavlja ravnodušnima.
Rođen je na Božić 1925. u Cajamarci u Peruu. Nakon mature kratko je studirao na Školi za lijepe umjetnosti, a 1948. njegova se porodica preselila u Limu i tamo otvorila draguljarsku radnju. Godinu dana kasnije, nakon majčine smrti, Castaneda seli u San Francisco. Uskoro se upisuje i na Los Angeles City Colledge gdje pohađa studije iz kreativnog pisanja i novinarstva. Diplomirao je antropologiju na University of California at Los Angeles ( UCLA ) 1962., a titulu doktora antropologije stekao je 1973.
Kao mladi antropolog Castaneda je želio istražiti ljekovite biljke koje upotrebljavaju Indijanci Jugozapada. Odlazi u Arizonu kako bi na licu mjesta prikupio podatke potrebne za istraživanje. Namjeravao je napisati članak o tom istraživanju, diplomirati i postati profesionalac u svojoj struci, no nije mogao pretpostaviti da će slijedećih 6 godina (1960-1966) provesti kao učenik jednog indijanskog vrača (Don Juan je, inače, bio na glasu kao brujo, što na španskom znači čarobnjak, iscjelitelj, vrač, šaman). Castanedu je s don Juanom je upoznao kolega antropolog koji mu je pomagao u istraživanju, dogodilo se to sasvim slučajno u Nogalesu u Arizoni dok su čekali autobus, Castaneda i don Juan razmijenili su tek nekoliko riječi, i ovaj je pozvao Castanedu da ga jednom posjeti kako bi u miru porazgovarali o biljkama koje su Castanedu zanimale (posebno o peyoteu). Mjesec dana kasnije Castaneda ga je posjetio, svidjeli su se jedan drugome i uskoro postali dobri prijatelji. Trebalo mu je oko godinu dana da stekne starčevo povjerenje i tada mu je, jednom prilikom, ovaj otkrio kako posjeduje određeno znanje koje mu je prenio njegov učitelj. Riječi "znanje" i "čarobnjaštvo" za njega su označavale istu stvar, a ovu prvu je upotrebljavao puno češće. Izabravši ga za svog učenika, don Juan je upoznao Castanedu sa čudesnim svijetom šamanizma i sa tzv. "nestvarnom" stvarnosti.
Njegovi doživljaji i iskustva vezana uz tu drugu stvarnost bili su krajnje zapanjujući, a neki od njih i vrlo zastrašujući. Castaneda, koji je do tada imao uobičajenu sliku svijeta, morao je promijeniti neke od svojih temeljnih stavova, i počeo je posmatrati stvari na sasvim drugi način. Uhvaćen između prijašnje sigurnosti kojom je gledao na svijet i novog, potpuno drugačijeg poimanja stvarnosti, bio je prisiljen objediniti staro i novo. Don Juan mu je objasnio kako treba naučiti "vidjeti" da bi po prvi puta mogao spoznati zapanjujuću narav svakodnevnog svijeta: Kada "vidiš" više ne postoje poznate pojave u svijetu. Sve je novo. Ništa se nije dogodilo nikada prije. Svijet je nevjerovatan. Sam Castaneda jednom je prilikom o tome izjavio: Don Juan me naučio da je svijet puno više od onoga što mu priznajemo, naučio me da je naše uobičajeno viđenje stvarnosti uslovljeno društvenom konvencijom koja je sama po sebi obmana. Kroz proces socijalizacije učimo doživljavati i razumijevati svijet te na kraju postajemo uvjereni da naše tumačenje stvarnosti određuje njene granice. Don Juan je prekinuo taj proces u mom životu i pokazao mi da možemo ulaziti u druge svjetove, potpuno nezavisne od naše prilično uvjetovane svjesnosti. Čarobnjaštvo uključuje preustrojavanje naših sposobnosti kako bi mogli spoznati da su ti svjetovi stvarni, jedinstveni i potpuni kao i ovaj naš svakodnevni,"svjetovni" svijet.
Otkrivanje drugih svjetova uključivalo je, ponekad, i upotrebu halucinogenih biljaka, posebno peyotea. Castaneda to objašnjava slijedećim riječima: Don Juan me upoznao sa halucinogenim biljkama jer sam bio glup i uobražen i žestoko sam se držao svoje konvencionalne slike svijeta. Peyote je produbio do tada jedva primjetna protivurječja u mojoj interpretaciji stvarnosti. Pomogao mi je da se uzdignem iznad tipično zapadnjačkog pogleda na svijet. Međutim, to je imalo svoju cijenu - fizičku i emocionalnu iscrpljenost. Trebali su mi mjeseci da potpuno dođem k sebi.
Vlastita iskustva iz razdoblja naukovanja kod don Juana opisao je u knjizi Učenje don Juana objavljenoj 1968. Uslijedile su knjige Odvojena stvarnost (1971), Put u Ixtlan (1972), Priče o moći (1974), Drugi prsten moći (1977), Orlov dar (1981), Unutarnja vatra (1984), Snaga tišine (1987), Umijeće sanjanja (1993) i Magični pokreti (1998 ).
Sve su ove knjige postale bestseleri, a već je prva od njih izazvala podijeljene ocjene, dok su jedni bili oduševljeni drugi su proglasili Castanedu najobičnijim prevarantom, a njegovo djelo izmišljotinom. Međutim, utjecaj Učenja don Juana bio je vrlo velik, ono je mnoge potaklo na istraživanje misticizma, halucinogenih droga i novih stanja svijesti. Osim toga, povećalo je i interes moderne znanosti za proučavanje života i duhovne tradicije američkih domorodaca. Poštovaoci njegovog djela odaju mu priznanje zbog toga što je moderni svijet upoznao sa bogatom i starom šamanističkom tradicijom. Ona je, doduše, često bila predmet raznih istraživanja ali je, isto tako, uvijek bila promatrana izvana. Castaneda je, međutim, u njenim misterijama sudjelovao iznutra i vjerovatno bio prvi Zapadnjak koji ju je, gledanu iz te pozicije, tako dobro i iscrpno opisao. Neki pak njegov rad ocjenjuju kao najobičniju pseudoantropološku podvalu punu izmišljenih šamana i senzacionalističkih prikaza indijanskih svetih obreda. Za njih je on beskrupulozni prevarant koji je ostvario golemu zaradu banaliziranjem i komercijalnom eksploatacijom indijanske duhovne tradicije. Mnogi drže da se ne radi o autentičnim izvješćima već o alegorijama pisanim u duhu Guliverovih putovanja i Alise u Zemlji Čudesa. Don Juana smatraju fiktivnim likom kroz čija usta progovara sam autor, no Castaneda to opovrgava tvrdeći da je evropskoj intelektualnoj tradiciji, čijim se dijelom smatra, lik poput don Juana potpuno stran. Sebe naziva reporterom, a svoje knjige prikazima čudnog fenomena koji ga je natjerao na korjenite promjene u shvaćanju svijeta. Naglašava da je i njemu samom trebalo dosta vremena da prihvati fantastične činjenice sa kojima se suočio.
Neovisno o tome jesu li njegova djela opis stvarnih doživljaja ili tek izmišljotina, Castaneda je, svakako, vješt pisac. Bez obzira na to da li mu vjeruju ili ne, njegovi fantastični opisi jedne drugačije stvarnosti već nekoliko generacija čitalaca ne ostavlja ravnodušnima.
Poslednji izmenio Khallu dana Sub Maj 21, 2011 7:15 pm, izmenjeno ukupno 1 puta
Khallu- Urednica
-
Broj poruka : 18894
Pridružila/o se : 15.11.2010 -
Re: Karlos Kastaneda
od Khallu Sub Maj 21, 2011 7:08 pm
Prva knjiga: Učenje Don Huana
Druga knjiga: Odvojena stvarnost
Treća knjiga: Put u Ihtlan
Četvrta knjiga: Priče o moći
Peta knjiga: Drugi krug moći
Šesta knjiga: Orlov dar
Sedma knjiga: Unutrašnji oganj
Osma knjiga: Moć tišine
Deveta knjiga: Umeće sanjanja
Deseta knjiga: Magija pokreta
Jedanaesta knjiga: Točak vremena
Dvanaesta knjiga: Aktivna strana beskraja
Trinaesta knjiga: Susreti sa Nagualom
Druga knjiga: Odvojena stvarnost
Treća knjiga: Put u Ihtlan
Četvrta knjiga: Priče o moći
Peta knjiga: Drugi krug moći
Šesta knjiga: Orlov dar
Sedma knjiga: Unutrašnji oganj
Osma knjiga: Moć tišine
Deveta knjiga: Umeće sanjanja
Deseta knjiga: Magija pokreta
Jedanaesta knjiga: Točak vremena
Dvanaesta knjiga: Aktivna strana beskraja
Trinaesta knjiga: Susreti sa Nagualom
Khallu- Urednica
- Broj poruka : 18894
Pridružila/o se : 15.11.2010 -
Re: Karlos Kastaneda
od Khallu Sub Maj 21, 2011 7:09 pm
'' Kazem ti da je uzaludno traciti zivot na put koji nema srca...
- Ali kako znaš kad neki put nema srca, don Huane?
- Svako bi to znao. Nevolja je u tome što niko ne postavlja to pitanje, a kad covek najzad uvidi da je pošao putem bez srca, tad je taj put spreman da ga ubije. U to vreme veoma mali broj ljudi moze da zastane i razmisli, pa da nastavi put.
- Na koji nacin treba da postavim to pitanje, don Huane?
- Samo ga postavi.''
Karlos Kastaneda,''Ucenje Don Huana ''
Osnovna razlika izmedju obicnog coveka i ratnika je u tome sto ratnik sve dozivljava kao izazov,a obican covek ili kao blagoslov ili kao prokletstvo. (Karlos Kastaneda)
Moc pociva na vrsti znanja koje imas.kakvog smisla ima znanje o kojecemu koje ti nije ni od kakve koristi.-Karlos Kastaneda
- Ali kako znaš kad neki put nema srca, don Huane?
- Svako bi to znao. Nevolja je u tome što niko ne postavlja to pitanje, a kad covek najzad uvidi da je pošao putem bez srca, tad je taj put spreman da ga ubije. U to vreme veoma mali broj ljudi moze da zastane i razmisli, pa da nastavi put.
- Na koji nacin treba da postavim to pitanje, don Huane?
- Samo ga postavi.''
Karlos Kastaneda,''Ucenje Don Huana ''
Osnovna razlika izmedju obicnog coveka i ratnika je u tome sto ratnik sve dozivljava kao izazov,a obican covek ili kao blagoslov ili kao prokletstvo. (Karlos Kastaneda)
Moc pociva na vrsti znanja koje imas.kakvog smisla ima znanje o kojecemu koje ti nije ni od kakve koristi.-Karlos Kastaneda
Khallu- Urednica
- Broj poruka : 18894
Pridružila/o se : 15.11.2010 -
Re: Karlos Kastaneda
od Khallu Sub Maj 21, 2011 7:16 pm
TRI VRSTE LOŠIH NAVIKA
“Postoje tri vrste loših navika, kojima se stalno vraćamo, kad smo suočeni sa neobičnim životnim situacijama.
Prva je, da se ne obaziremo na ono što se događa ili što se dogodilo i da smatramo kao da se ništa nije desilo. Takvo nešto priliči zatucanom čovjeku.
Druga je, da sve prihvatamo zdravo za gotovo i mislimo da navodno znamo šta se dešava. To priliči pobožnom čovjeku.
Treće je, da postanemo opsjednuti nekim događajem jer ga ne možemo odbaciti niti prihvatiti svim srcem. To priliči glupanu.
Ima i četvrti, ispravan način. Čovjek na putu znanja postupa tako, kao da se nikada nije ništa dogodilo, jer ni u šta ne vjeruje, pa ipak prima sve zdravo za gotovo. On se nikad ne osjeća tako kao da zna, niti tako kao da se nije ništa dogodilo. On djeluje kao da potpuno vlada sa sobom, pa makar mu se u tom trenutku tresla koljena. Postupajući na taj način on se rješava opsesije.”
Indijanski vrač Don Huan Matus – Karlos Kastaneda
“Postoje tri vrste loših navika, kojima se stalno vraćamo, kad smo suočeni sa neobičnim životnim situacijama.
Prva je, da se ne obaziremo na ono što se događa ili što se dogodilo i da smatramo kao da se ništa nije desilo. Takvo nešto priliči zatucanom čovjeku.
Druga je, da sve prihvatamo zdravo za gotovo i mislimo da navodno znamo šta se dešava. To priliči pobožnom čovjeku.
Treće je, da postanemo opsjednuti nekim događajem jer ga ne možemo odbaciti niti prihvatiti svim srcem. To priliči glupanu.
Ima i četvrti, ispravan način. Čovjek na putu znanja postupa tako, kao da se nikada nije ništa dogodilo, jer ni u šta ne vjeruje, pa ipak prima sve zdravo za gotovo. On se nikad ne osjeća tako kao da zna, niti tako kao da se nije ništa dogodilo. On djeluje kao da potpuno vlada sa sobom, pa makar mu se u tom trenutku tresla koljena. Postupajući na taj način on se rješava opsesije.”
Indijanski vrač Don Huan Matus – Karlos Kastaneda
Khallu- Urednica
- Broj poruka : 18894
Pridružila/o se : 15.11.2010 -
Re: Karlos Kastaneda
od Khallu Sub Maj 21, 2011 7:18 pm
TRI VRSTE ŽIVIH BIĆA
Kad se govori o podjeli svih živih bića na tri vrste misli se na sva živa bića a ne samo na ljude.
U prvu vrstu spadaju zla živa bića.
U drugu vrstu spadaju živa bića koja dijele darove.
U treću vrstu spadaju živa bića koja ne dijele darove.
Darove ne dijele jer nemaju ništa što bi mogli podijeliti.
Njihova posebnost je u tome što vrlo jednostavno padaju pod uticaj živih bića prve vrste, zlih živih bića. Zlim se živim bićima priključuju i živa bića iz druge dvije vrste u slučajevima kada na svom životnom putu popuste pod pritiscima okoline u kojoj borave (ne uče se iz grešaka ili su iz bilo kojeg razloga nedovoljno ustrajna).
Sve dok živo biće svojom odlukom ne prihvati poraz, ne može ga niko pobijediti.
Kad se govori o podjeli svih živih bića na tri vrste misli se na sva živa bića a ne samo na ljude.
U prvu vrstu spadaju zla živa bića.
U drugu vrstu spadaju živa bića koja dijele darove.
U treću vrstu spadaju živa bića koja ne dijele darove.
Darove ne dijele jer nemaju ništa što bi mogli podijeliti.
Njihova posebnost je u tome što vrlo jednostavno padaju pod uticaj živih bića prve vrste, zlih živih bića. Zlim se živim bićima priključuju i živa bića iz druge dvije vrste u slučajevima kada na svom životnom putu popuste pod pritiscima okoline u kojoj borave (ne uče se iz grešaka ili su iz bilo kojeg razloga nedovoljno ustrajna).
Sve dok živo biće svojom odlukom ne prihvati poraz, ne može ga niko pobijediti.
Khallu- Urednica
- Broj poruka : 18894
Pridružila/o se : 15.11.2010 -
Re: Karlos Kastaneda
od Khallu Sub Maj 21, 2011 7:19 pm
TAJNA SVIJETA
Ljudi u svojoj dobrodušnoj naivnosti vjeruju da će im njihova djela omogućiti da doznaju tajnu nastanka i postojanje ovog svijeta.
No ovaj svijet je jedna beskonačna tajna koju ljudi nikad neće moći odgonetnuti. Zato vidovnjaci, gledaju na ovaj svijet kao na jednu beskonačnu tajnu, a na ono što ljudi rade kao na jednu beskonačnu ludost.
Vještinu koju vidovnjaci koriste da bi komunicirali s ljudima nazivaju; kontrolisana ludost. I moguća je samo ako čovjek napavi rekapitulaciju svoje lične osjećajne povijesti, od rođenja do danas.
I kada besmislene radnje zamjeni s stvaralačkim, milim, lijepim, potrebnim.
Ljudi u svojoj dobrodušnoj naivnosti vjeruju da će im njihova djela omogućiti da doznaju tajnu nastanka i postojanje ovog svijeta.
No ovaj svijet je jedna beskonačna tajna koju ljudi nikad neće moći odgonetnuti. Zato vidovnjaci, gledaju na ovaj svijet kao na jednu beskonačnu tajnu, a na ono što ljudi rade kao na jednu beskonačnu ludost.
Vještinu koju vidovnjaci koriste da bi komunicirali s ljudima nazivaju; kontrolisana ludost. I moguća je samo ako čovjek napavi rekapitulaciju svoje lične osjećajne povijesti, od rođenja do danas.
I kada besmislene radnje zamjeni s stvaralačkim, milim, lijepim, potrebnim.
Khallu- Urednica
- Broj poruka : 18894
Pridružila/o se : 15.11.2010 -
Re: Karlos Kastaneda
od Khallu Sub Maj 21, 2011 7:20 pm
STAZA SRCA
Sve što upravo proživljavaš samo je jedna od milion mogućih staza kojima putuješ.Zbog toga moraš uvijek imati na umu, da je staza samo staza; ako ti osjećaji kažu da po njoj ne smiješ putovati, ne smiješ na toj stazi ostati ni po koju cijenu. Da bi imao pravilnu jasnost moraš živjeti disciplinovanim životom. Samo tada ćeš znati da je svaka staza samo staza i da nije uvreda ni za tebe ni za druge da je napustiš ako ti tako tvoje srce nalaže. Pritom tvoja odluka da ostaneš na stazi ili da je napustiš mora biti oslobođena od straha ili ambicije.
Upozoravam te. Provjeri svaku stazu temeljito i promišljeno. Provjeri toliko puta koliko misliš da je potrebno.
Ovakvo pitanje samo star čovjek postavlja. Da li ova staza ima srce? Sve staze su iste, ne vode nikuda. Ima staza koje vode kroz grmlje, ili u grmlje. Na mom vlastitom putu mogu reći da sam prešao duge, duge staze, a sada se nigdje ne nalazim. Ima li ova staza srce? Ako ima staza je dobra, ako nema staza je bez vrijednosti. Obe staze ne vode nikuda; ali jedna ima srce druga ga nema. Jedna čini da je putovanje veselo, dok njom putuješ, jedno si s njom. Druga će učiniti da proklinješ svoj život. Jedna te jača druga slabi.
Prije nego što stupiš na bilo koju stazu postavi pitanje: Da li ova staza ima srce? Ako je odgovor ne, to ćeš znati, i tada moraš potražiti drugu stazu.
Nevolja je u tome što niko ne postavlja takva pitanja; kad čovjek konačno utvrdi da je izabrao stazu bez srca, staza je već spremna da ga ubije. Na tom mjestu rijetki se ljudi zaustave da bi promislili i napustili stazu. Staza bez srca nije nikada prijatna. Moraš se mučno potruditi, čak, da bi uopšte njom krenuo. S druge strane, staza sa srcem je laka; nije potrebno da se trudiš da bi je volio.
Rekao sam ti da izbor staze sa srcem mora biti slobodan od straha ili ambicije. Želja da se uči nije ambicija. Sudbina nas ljudi je da želimo znati.
Staza bez srca će se okrenuti protiv čovjeka i uništiti ga. Nije potrebno mnogo da čovjek umre a tražiti smrt je traženje ničega.
Za mene postoje samo putovanja stazama koje imaju srce, bilo kojom stazom koja ima srce. Njima putujem i jedini vrijedni izazov je da ih prođem čitavom njihovom dužinom.
I tako putujem – i gledam, gledam bez zraka.
Sve što upravo proživljavaš samo je jedna od milion mogućih staza kojima putuješ.Zbog toga moraš uvijek imati na umu, da je staza samo staza; ako ti osjećaji kažu da po njoj ne smiješ putovati, ne smiješ na toj stazi ostati ni po koju cijenu. Da bi imao pravilnu jasnost moraš živjeti disciplinovanim životom. Samo tada ćeš znati da je svaka staza samo staza i da nije uvreda ni za tebe ni za druge da je napustiš ako ti tako tvoje srce nalaže. Pritom tvoja odluka da ostaneš na stazi ili da je napustiš mora biti oslobođena od straha ili ambicije.
Upozoravam te. Provjeri svaku stazu temeljito i promišljeno. Provjeri toliko puta koliko misliš da je potrebno.
Ovakvo pitanje samo star čovjek postavlja. Da li ova staza ima srce? Sve staze su iste, ne vode nikuda. Ima staza koje vode kroz grmlje, ili u grmlje. Na mom vlastitom putu mogu reći da sam prešao duge, duge staze, a sada se nigdje ne nalazim. Ima li ova staza srce? Ako ima staza je dobra, ako nema staza je bez vrijednosti. Obe staze ne vode nikuda; ali jedna ima srce druga ga nema. Jedna čini da je putovanje veselo, dok njom putuješ, jedno si s njom. Druga će učiniti da proklinješ svoj život. Jedna te jača druga slabi.
Prije nego što stupiš na bilo koju stazu postavi pitanje: Da li ova staza ima srce? Ako je odgovor ne, to ćeš znati, i tada moraš potražiti drugu stazu.
Nevolja je u tome što niko ne postavlja takva pitanja; kad čovjek konačno utvrdi da je izabrao stazu bez srca, staza je već spremna da ga ubije. Na tom mjestu rijetki se ljudi zaustave da bi promislili i napustili stazu. Staza bez srca nije nikada prijatna. Moraš se mučno potruditi, čak, da bi uopšte njom krenuo. S druge strane, staza sa srcem je laka; nije potrebno da se trudiš da bi je volio.
Rekao sam ti da izbor staze sa srcem mora biti slobodan od straha ili ambicije. Želja da se uči nije ambicija. Sudbina nas ljudi je da želimo znati.
Staza bez srca će se okrenuti protiv čovjeka i uništiti ga. Nije potrebno mnogo da čovjek umre a tražiti smrt je traženje ničega.
Za mene postoje samo putovanja stazama koje imaju srce, bilo kojom stazom koja ima srce. Njima putujem i jedini vrijedni izazov je da ih prođem čitavom njihovom dužinom.
I tako putujem – i gledam, gledam bez zraka.
Khallu- Urednica
- Broj poruka : 18894
Pridružila/o se : 15.11.2010 -
Re: Karlos Kastaneda
od Khallu Sub Maj 21, 2011 7:27 pm
Biti žrtva je navika.
Navika je znanje.
Raširi svoja znanja,
stvori nove navike,
mijenjaj navike po potrebi.
Najbolja navika je nemati navika.
Karlos Kastaneda
Navika je znanje.
Raširi svoja znanja,
stvori nove navike,
mijenjaj navike po potrebi.
Najbolja navika je nemati navika.
Karlos Kastaneda
Khallu- Urednica
- Broj poruka : 18894
Pridružila/o se : 15.11.2010 -
Strana 1 od 1
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu