Poezija

Desiderata


Idi smireno kroz buku i užurbanost
i sjeti se mira koji se može naći u tišini.

Koliko je to moguće,
budi u dobrim odnosima sa svim ljudima.

Govori svoju istinu smireno i jasno,
slušaj druge,
čak i glupe i neuke;
i oni imaju svoju priču.
Izbjegavaj bučne i agresivne osobe,
one su teret duhu.

Ako uspoređuješ sebe s drugima,
možeš postati ponosan ili ogorčen
jer uvijek će biti većih ili manjih od tebe.

Raduj se svojim dostignućima,
kao i svojim planovima.
Održi entuzijazam za svoj vlastiti poziv,
ma koliko skroman bio;
to je pravo blago u promjenjivim vremenima.

Budi obazriv u svojim poslovima
jer svijet je pun prijevara.
Ali neka te to ne smeta da vidiš vrline koliko ih ima,
mnogi ljudi teže za visokim idealima
i život je pun herojstva.

Budi ono što jesi.
Pogotovo nemoj glumiti osjećaje
i ne budi ni ciničan prema ljubavi
jer usprkos svoj ograničenosti i svim razočaranjima
ona je vječna, kao trava.

Spokojno primi iskustvo godina
skladno napuštajući što je prikladno mladosti.
Gaji duhovnu snagu da te štiti od iznenadne nesreće.
Ali ne žalosti samog sebe izmišljanjima
mnoga strahovanja nastaju zbog umora i osamljenosti.

Osim održavanja zdrave discipline
budi blag prema sebi.
Ti si dijete svemira,
ništa manje nego što su to drveće i zvijezde.
Imaš pravo biti ovdje
i bilo ti to jasno ili ne,
nema sumnje da se svemir razvija kako treba.

Dakle, budi u miru s Bogom,
ma kako da ga zamišljaš
i bez obzira na to što radiš i čemu stremiš,
u bučnom komešanju života
zadrži mir u svojoj duši.

Pored svih prljavština, jadikovanja i porušenih snova,
ovo je ipak divan svijet.

Budi vedar. Teži da budeš sretan.




Max Ehrmann

(1927.)

Pisi mi na zelenu adresu ljeta

Pisi mi na zelenu adresu ljeta.
Poljupci koje mi saljes neka bude posljednje vecernje novosti.
Glava mi je puna nekih divnih soneta,
a nema nikog ni da mi oprosti i ne oprosti.
Jutros su opet pisali nesto povodom moje
najnovije zbirke.
O uticajima ponovo izmislili su citave price.
Najveci uticaj na mene izvrsila je
jedna apsolventkinja germanistike,
ali to su precutali, jer, zaboga, koga se to tice.
Koga se tice to sto si ti za mene i Honolulu i
Madagaskar i Meksiko,
Istorija koju, klecajuci, obidjoh uzduz i popreko.

Tvoje ime nije uslo ni u jedan leksikon.

Nema te ni u jednoj enciklopediji,
ni u jednom "Ko je ko"

Ali za mene ti si sve, kao vojniku prvi dan mira,
krevet i suze i cvijece u vazi.

Tvoje oci su mi jedina lektira
u ovom danu koji prolazi i odlazi

Izet Sarajlić

Usamljenost gradova

Ne znajući vlastiti broj,
ograđen zidinama i granicama,
Hodam naokolo sa robijaškim dvorištem
i za gležanj vezanom vječitom sjenkom.


Žive se granice dižu
na korak od mojih koraka.


Nema sjevera ni juga, istoka ni zapada,
postoji samo usamljenost umnožena,
usamljenost podijeljena brojem ljudi.
Trka vremena oko cirkusa časovnika,
svjetleći pupak tramvaja,
zvona sa atletskim ramenima,
zidovi koji sriču dvije ili tri obojene riječi,
su materijali usamljenosti.


Slika usamljenosti:
zidar koji pjeva na skeli,
nepomiči splav na nebu.
Slike usamljenosti:
putnik zadubljen u novine;
konobar koji skriva portret u džepu jakne.


Grad kao da je od minerala.
Gradska geometrija je manje lijepa
od geometrije koju smo učili u školi.
Trokut, jaje, kocka šećera,
uputili su nas u slavu oblika.
Samo je obim došao kasnije:
prva žena i prvi mjesec.


Gdje si bila, samoćo,
da te ne upoznah do dvadesete?
U vlakovima, u ogledalima, u fotografijama,
sada si uvijek pored mene.


Seljaci su manje sami
jer sa zemljom čine jedno:
stabla su njihova djeca,
promjene vremena vide na vlastitom tkivu,
i naučeni od svetih kalendara malih životinja.


Tu samoću knjigama hrane,
usamljenim šetnjama, klavirima i komadima gomile,
gradovima i nebesima mašinama osvojenim,
pokrivima pjene
koji se pružaju do granica mora.
Sve je već izmišljeno,
ali ništa nije izmišljeno što bi nas od samoće oslobodilo.


Karte čuvaju tajnu mansardi,
jecaji su oblikovani da se na luli popuše.
probali su samoću da sahrane u gitari.
Zna se da usamljenost hoda sobama nenastanjenim,
trguje odjećom samoubistva,
i mrsi poruke u telegrafskim žicama.



Jorge Carrera Andrade

Tumačenje zemlje

Dobrodošao, novi dane:
boje, oblici
vraćaju se u atelje mrežnjače.


Evo širokog svijeta
sa svojim plaštem čudesa:
Muževnost tu je stabla.
Pristanak povjetarca.
Ustrojstvo ruže.
Arhitektura klasa.


Svoju zelenu dlaku
zemlja neumorno gaji.


A sokovi, nevidljivi neimari,
od zraka skele podižu i penju
se stubištima svjetlosti
pretvoreni u zelenu masu.


Rijeka - geometar
premjerava ravnicu.
Oštre litice u nebu
kupaju planine.
Evo svijeta biljnih stupova
i tečnih puteva,
sklopova i arhitektura
oživljavanih tajanstvenim dahom.
Zatim, oblici i boje ukroćeni,
zrak i svjetlost živa
sakupljeni u ljudskom djelu,
uspravnom usred dana.

Jorge Carrera Andrade

Pozdrav zori

Zagledaj se u ovaj dan.
Jer on je život, život života.
U njegovu kratkom dahu skrivene su sve istine,
sva zbilja postojanja tvoga:


Blaženstvo rasta,
Divota rada,
Blagoslov ispunjenja.


Jučer je tek san, a sutra tek slutnja.
Dobro proživljeno danas
u sretni san pretvoriti ce jučer,
a svako sutra u slutnju punu nadanja.
Stog' dobro zagledaj se u ovaj dan!


Takav je moj pozdrav zori.

Kalidasa

Snove snivam


Snove snivam, snujem snove,
snujem snove biserove,
u snu živim, u snu dišem,
al' ne mogu sitne snove,
ne mogu ih da napišem.

Snove snivam, snove snujem,
u slike bih da ih kujem,
al' su šanci poletanci,
ne mogu ih da prikujem
srcu mome laganome.

Al' nasloni na te snove
tvoje grudi biserove,
dve ledene biser kapi:
ta bi studen smrzla snove,
sve te slike sledila bi.

Laza Kostić

Nemir

Skoro će biti svi ljudi siti,
skoro će, skoro će ljudi
imati kuće, zaklon od tuče,
od kiše i od studi.

Skoro će nestati, skoro će prestati
da se od straha ludi,
skoro će biti sve što ću sniti,
sve što mi želja zažudi.

O, tada će, tada će
svud biti palače,
svud biće kikota, smeha,
sanjaće, pevaće ljubav i proleće
s cvrkutom ispod streha.

Oskar Davičo

Duo Moderato - Intima-poezija Rase Livade

я вас любил. Любовь, быть может,
в душе моей угасла не совсем
но пусть она вас больше не тревожит
я не хочу печалить вас ничем

я вас любил безмолвно, безнадежно
то робостью, то ревностью томим
я вас любил так искрено, так нежно
как дай вам бог любимой быть другим.


Voleo sam vas. Ljubav moja stara
jos uvek, mozda spi u srcu mome
ali neka vam ona nemir ne stvara
ja nisam rad zalostiti vas njome

Voleo sam vas cutke, beznadezno
pun strepnje i pun ljubomorne boli
voleo sam vas iskreno, i nezno
neka Bog da drugi tako da vas voli.


preveo
M. Pavić

KADA JAKO VOLIŠ


“Tražim razlog da prestanem da mislim o njemu…Nema ga. Nije bilo razloga ni da počnem. Ali, sada sam tu gde jesam… Rasparčana između željá i stvarnog stanja stvari. Ali ja sam sanjalica… Verujem u nestvarno… Verujem u ono ALI svaki put kad kada mi kažu da se ne zavaravam. Jer nemoguće postaje moguće ako dovoljno želiš. A dovoljno želiš samo onda kada jako voliš. A kada voliš onda si dovoljno lud da svaku rečenicu započinješ sa ALI…
Nije lep – ali je neodoljiv!
Nisi njegov tip – ali mogu da budem!
Ima devojku – ali baš me briga!”

Vesna Zakonović