Meša Selimović
+8
Khallu
Boni
ivonka
Femme
Aynnah
Veca
Shade
Squaw
12 posters
Strana 1 od 4
Strana 1 od 4 • 1, 2, 3, 4 
Meša Selimović
od Squaw Pon Nov 22, 2010 10:45 pm
Mehmed Meša Selimović (Tuzla, 26. travnja 1910. - Beograd, 11. srpnja 1982.), bosanskohercegovački i jugoslavenski književnik.
Biran je za predsjednika Saveza književnika Jugoslavije, bio je počasni doktor Sarajevskog univerziteta (1971.), redovni član ANUBiH i SANU.
Dobitnik je brojnih nagrada od kojih su najznačajnije NIN-ova nagrada za roman Derviš i smrt (1967.), Goranova nagrada (1967.), Njegoševa nagrada (1967.), potom Dvadesetsedmojulska SRBiH, nagrada AVNOJ-a, itd.
Književni rad
Najpoznatiji Selimovićevi roman su "Derviš i smrt" i "Tvrđava". Pisac se poziva na središnju europsku narativnu tradiciju, posebice Dostojevskog, kao i na opću struju književnog modernizma 20. stoljeća. No, nošen temperamentalnim značajkama i osebujnom stvaralačkom vizijom, Selimović je stvorio vlastiti izraz koji se ne može jednoznačno svrstati ni u koju kategoriju. Selimović je dobro razumio da za dojmljiv prikaz unutarnjih borbi nisu odgovarajuće tehnike bilježenja struje svijesti, kakve nalazimo kod Jamesa Joycea ili Hermanna Brocha, jer u tim djelima dolazi do rastakanja svijesti protagonista, koji kao pasivni receptor ne može biti sudionikom moralne i metafizičke drame. Prvi roman, »Derviš i smrt«, pisan živim stilom u kojemu se miješaju introspekcija, mudrosni sudovi o životu i ljudska drama derviškog šejha Nurudina, ostvarenje je univerzalne vrijednosti koje je privuklo pažnju strane čitalačke publike, dijelom i zbog upravo magnetičnog spoja egzistencijalne drame i opojne rezignacije kojom zrači islamsko-orijentalni milje. Roman nije realistički prikaz derviša ili sufizma, islamskog misticizma, jer Nurudinove dileme postaju besmislene promatramo li ih u kontekstu čvrsto ukorijenjene religijske svijesti. No, to nije kritika vrijednosti djela koje i nije imalo nakanu dokumentaristički i vjerno prikazati mistične zanose ili sufijski svjetonazor, nego je smjeralo i uspjelo općeljudske dileme i muke postaviti u bosansko-islamski kontekst i smjestiti univerzalno u lokalnom.Sljedeći veliki roman, »Tvrđava«, prikaz je Sarajeva uoči Hoćimske bitke (koju je opjevao Ivan Gundulić u »Osmanu«) i odlikuje se širom paletom likova i većim brojem lirskih dijelova od »Derviša«, čvrsto usredotočenoga na nezaboravni Nurudinov lik. Oba su djela bogata prigušenom emocionalnošću, sumračnim iskazima o ljudskoj sudbini, atmosferom koju je teško jednoznačno opisati i koja oscilira između smirenosti u prihvaćanju sudbine i bunta protiv neljudskih okolnosti te referencijama na povijesni usud Bošnjaka muslimana (to se odnosi posebno na »Tvrđavu«). Glavni Selimovićevi romani velika su djela zreloga autora koji je harmonično spojio modernistički diskurs, narativne tradicije "pripovjedačke Bosne" i orijentalno-islamski senzibilitet.
Bibliografija
* "Uvrijeđeni čovjek" (1947.),
* "Prva četa" (1950.),
* "Tuđa zemlja" (1957.),
* "Noć i jutra" (1958.),
* "Tišine" (1961.),
* "Magla i mjesečina" (1965.),
* "Eseji i ogledi" (1966.),
* "Derviš i smrt" (1966.),
* "Za i protiv Vuka" (1967.),
* "Pisci, mišljenja, razgovori",
* "Tvrđava" (1970.),
* "Djevojka crvene kose" (1970.),
* "Sabrana djela" (1970.),
* "Ostrvo" (1974.),
* "Sjećanja" (1976.),
* "Ketten a szigeten" (1976.),
* "Krug" (1983., nedovršeni roman)
Biran je za predsjednika Saveza književnika Jugoslavije, bio je počasni doktor Sarajevskog univerziteta (1971.), redovni član ANUBiH i SANU.
Dobitnik je brojnih nagrada od kojih su najznačajnije NIN-ova nagrada za roman Derviš i smrt (1967.), Goranova nagrada (1967.), Njegoševa nagrada (1967.), potom Dvadesetsedmojulska SRBiH, nagrada AVNOJ-a, itd.
Književni rad
Najpoznatiji Selimovićevi roman su "Derviš i smrt" i "Tvrđava". Pisac se poziva na središnju europsku narativnu tradiciju, posebice Dostojevskog, kao i na opću struju književnog modernizma 20. stoljeća. No, nošen temperamentalnim značajkama i osebujnom stvaralačkom vizijom, Selimović je stvorio vlastiti izraz koji se ne može jednoznačno svrstati ni u koju kategoriju. Selimović je dobro razumio da za dojmljiv prikaz unutarnjih borbi nisu odgovarajuće tehnike bilježenja struje svijesti, kakve nalazimo kod Jamesa Joycea ili Hermanna Brocha, jer u tim djelima dolazi do rastakanja svijesti protagonista, koji kao pasivni receptor ne može biti sudionikom moralne i metafizičke drame. Prvi roman, »Derviš i smrt«, pisan živim stilom u kojemu se miješaju introspekcija, mudrosni sudovi o životu i ljudska drama derviškog šejha Nurudina, ostvarenje je univerzalne vrijednosti koje je privuklo pažnju strane čitalačke publike, dijelom i zbog upravo magnetičnog spoja egzistencijalne drame i opojne rezignacije kojom zrači islamsko-orijentalni milje. Roman nije realistički prikaz derviša ili sufizma, islamskog misticizma, jer Nurudinove dileme postaju besmislene promatramo li ih u kontekstu čvrsto ukorijenjene religijske svijesti. No, to nije kritika vrijednosti djela koje i nije imalo nakanu dokumentaristički i vjerno prikazati mistične zanose ili sufijski svjetonazor, nego je smjeralo i uspjelo općeljudske dileme i muke postaviti u bosansko-islamski kontekst i smjestiti univerzalno u lokalnom.Sljedeći veliki roman, »Tvrđava«, prikaz je Sarajeva uoči Hoćimske bitke (koju je opjevao Ivan Gundulić u »Osmanu«) i odlikuje se širom paletom likova i većim brojem lirskih dijelova od »Derviša«, čvrsto usredotočenoga na nezaboravni Nurudinov lik. Oba su djela bogata prigušenom emocionalnošću, sumračnim iskazima o ljudskoj sudbini, atmosferom koju je teško jednoznačno opisati i koja oscilira između smirenosti u prihvaćanju sudbine i bunta protiv neljudskih okolnosti te referencijama na povijesni usud Bošnjaka muslimana (to se odnosi posebno na »Tvrđavu«). Glavni Selimovićevi romani velika su djela zreloga autora koji je harmonično spojio modernistički diskurs, narativne tradicije "pripovjedačke Bosne" i orijentalno-islamski senzibilitet.
Bibliografija
* "Uvrijeđeni čovjek" (1947.),
* "Prva četa" (1950.),
* "Tuđa zemlja" (1957.),
* "Noć i jutra" (1958.),
* "Tišine" (1961.),
* "Magla i mjesečina" (1965.),
* "Eseji i ogledi" (1966.),
* "Derviš i smrt" (1966.),
* "Za i protiv Vuka" (1967.),
* "Pisci, mišljenja, razgovori",
* "Tvrđava" (1970.),
* "Djevojka crvene kose" (1970.),
* "Sabrana djela" (1970.),
* "Ostrvo" (1974.),
* "Sjećanja" (1976.),
* "Ketten a szigeten" (1976.),
* "Krug" (1983., nedovršeni roman)
Squaw- Umetnica
-
Broj poruka : 367
Pridružila/o se : 17.11.2010
Re: Meša Selimović
od Shade Pon Nov 22, 2010 11:09 pm
"Htio sam da napišem roman o ljubavi, roman o tragediji čovjeka koji je toliko indoktriniran da dogma kojoj služi postane suština njegova života:
promašio je ljubav, promašiće i život...
Derviš i smrt je knjiga o ljubavi i mržnji, dogmi i životu, ličnom i neličnom, izdvojenom i opštem.."
Selimović.
SVAKA ČAST NAŠOJ LUDOSTI
- Šta smo to onda mi? Lude? Nesrećnici?
- Najzamršeniji ljudi na svijetu. Ni s kim istorija nije napravila takvu šalu kao s nama. Do juče smo bili ono što danas želimo da zaboravimo. Ali nismo postali ni nešto drugo. Stali smo na pola puta, zabezeknuti. Ne možemo više nikud. Otrgnuti smo, a nismo prihvaćeni. Kao rukavac što ga je bujica odvojila od majke rijeke, i nema više toka ni ušća, suviše malen da bude jezero, suviše velik da ga zemlja upije. S nejasnim osjećanjem stida zbog porijekla i krivice zbog otpadništva, nećemo da gledamo unazad, a nemamo kud da gledamo unaprijed, zato zadržavamo vrijeme, u strahu od ma kakvog rješenja. Preziru nas i braća i došljaci, a mi se branimo ponosom i mržnjom. Htjeli smo da se sačuvamo, a tako smo se izgubili da više ne znamo ni šta smo. Nesreća je što smo zavoljeli ovu svoju mrtvaju i nećemo iz nje. A sve se plaća, pa i ova ljubav. Zar smo mi slučajno ovako pretjerano mekani i pretjerano surovi, raznježeni i tvrdi, veseli i tužni, spremni uvijek da iznenadimo svakoga, pa i sebe! Zar se slučajno zaklanjamo za ljubav, jedinu izvjesnost u ovoj neodređenosti? Zar bez razloga puštamo da život prelazi preko nas, zar se bez razloga uništavamo, ali isto tako sigurno?
A zašto to činimo? Zato što nam nije svejedno. A kad nam nije svejedno, znači da smo pošteni. A kad smo pošteni, svaka čast našoj ludosti!
...
Onda je otac rekao: pamti, nesreća je što kod nas niko ne misli da je na pravom mjestu, i svako svakome je mogući suparnik; ljudi preziru one koji ne uspiju, a mrze one koji se uspnu iznad njih; navikni se na prezir ako želiš mir, ili na mržnju ako pristaneš na borbu. Ali ne ulazi u okršaj ako nisi siguran da ćeš oboriti protivnika. Ne upiri prstom na tuđe nepoštenje ako nisi dovoljno jak da to ne moraš dokazivati."
"Derviš i smrt"
- Šta smo to onda mi? Lude? Nesrećnici?
- Najzamršeniji ljudi na svijetu. Ni s kim istorija nije napravila takvu šalu kao s nama. Do juče smo bili ono što danas želimo da zaboravimo. Ali nismo postali ni nešto drugo. Stali smo na pola puta, zabezeknuti. Ne možemo više nikud. Otrgnuti smo, a nismo prihvaćeni. Kao rukavac što ga je bujica odvojila od majke rijeke, i nema više toka ni ušća, suviše malen da bude jezero, suviše velik da ga zemlja upije. S nejasnim osjećanjem stida zbog porijekla i krivice zbog otpadništva, nećemo da gledamo unazad, a nemamo kud da gledamo unaprijed, zato zadržavamo vrijeme, u strahu od ma kakvog rješenja. Preziru nas i braća i došljaci, a mi se branimo ponosom i mržnjom. Htjeli smo da se sačuvamo, a tako smo se izgubili da više ne znamo ni šta smo. Nesreća je što smo zavoljeli ovu svoju mrtvaju i nećemo iz nje. A sve se plaća, pa i ova ljubav. Zar smo mi slučajno ovako pretjerano mekani i pretjerano surovi, raznježeni i tvrdi, veseli i tužni, spremni uvijek da iznenadimo svakoga, pa i sebe! Zar se slučajno zaklanjamo za ljubav, jedinu izvjesnost u ovoj neodređenosti? Zar bez razloga puštamo da život prelazi preko nas, zar se bez razloga uništavamo, ali isto tako sigurno?
A zašto to činimo? Zato što nam nije svejedno. A kad nam nije svejedno, znači da smo pošteni. A kad smo pošteni, svaka čast našoj ludosti!
...
Onda je otac rekao: pamti, nesreća je što kod nas niko ne misli da je na pravom mjestu, i svako svakome je mogući suparnik; ljudi preziru one koji ne uspiju, a mrze one koji se uspnu iznad njih; navikni se na prezir ako želiš mir, ili na mržnju ako pristaneš na borbu. Ali ne ulazi u okršaj ako nisi siguran da ćeš oboriti protivnika. Ne upiri prstom na tuđe nepoštenje ako nisi dovoljno jak da to ne moraš dokazivati."
"Derviš i smrt"
Shade- Elita
- Broj poruka : 10711
Pridružila/o se : 13.11.2010
Re: Meša Selimović
od Veca Sre Nov 24, 2010 8:19 am
-Čovjek nije drvo i vezanost je njegova nesreća, oduzima mu hrabrost, umanjuje sigurnost. Vezujući se za jedno mjesto, čovjek prihvata sve uslove, čak i nepovoljne i sam sebe plaši neizvjesnošću koja ga čeka. Promjena mu liči na napuštanje, na gubitak uloženog, neko drugi će zaposjesti njegov osvojeni prostor i on će počinjati iznova. Ukopavanje je pravi početak starenja, jer je čovek mlad sve dok se ne boji da započinje. Ostajući, čovek trpi ili napada. Odlazeći, čuva slobodu, spreman je da promjeni mjesto i nametnute uslove. Kuda i kako da ode? Nemoj da se smješiš, znam da nemamo kud. Ali možemo ponekad stvarajući privid slobode. Tobože odlazimo, tobože mjenjamo. I opet se vraćamo, smireni, utešljivo prevareni.
- Ako je vraćanje cilj, čemu onda odlaženje?
- Pa u tome i jeste sve: vraćati se. S jedne tačke na zemlji čeznuti, polaziti i ponovo stizati. Bez te tačke za koju si vezan, ne bi volio ni nju ni drugi svijet, ne bi imao odakle da pođeš, jer ne bi bio nigdje. A nisi nigdje ni ako imaš samo nju. Jer tada ne misliš o njoj, ne čezneš, ne voliš. A to nije dobro. Treba da misliš, da čezneš, da voliš."
"Mi smo ničiji. Uvijek smo na nekoj međi, uvijek nečiji miraz. Vjekovima mi se tražimo i prepoznajemo, uskoro nećemo znati ko smo. Živimo na razmeđu svjetova, na granici naroda, uvijek krivi nekome. Na nama se lome talasi istorije kao na grebenu. Otrgnuti smo, a neprihvaćeni. Ko rukavac što ga je bujica odvojila od majke pa nema više ni toka, ni ušća, suviše malen da bude jezero, suviše velik da ga zemlja upije. Drugi nam čine čast da idemo pod njihovom zastavom jer svoju nemamo. Mame nas kad smo potrebni a odbacuju kad odslužimo. Nesreća je što smo zavoljeli ovu svoju mrtvaju i nećemo iz nje, a sve se plaća pa i ova ljubav. Svako misli da će nadmudriti sve ostale i u tome je naša nesreća. Kakvi su ljudi Bosanci? To su najzamršeniji ljudi na svijetu, ni skim se istorija nije tako pošalila kao sa Bosnom. Juče smo bili ono što danas želimo da zaboravimo, a nismo postali ni nešto drugo. S nejasnim osjećajem stida zbog krivice i otpadništva, nećemo da gledamo unazada, a nemamo kad da gledamo unaprijed. Zar smo mi slučajno tako pretjerano meki i surovi, raznježeni i tvrdi. Zar se slučajno zaklanjamo za ljubav kao jedinu izvjesnost u ovoj neodređenosti, zašto? Zato što nam nije svejedno. A kad nam nije svejedno znači da smo pošteni. A kad smo pošteni, svaka čast našoj ludosti!" Derviš i smrt
- Ako je vraćanje cilj, čemu onda odlaženje?
- Pa u tome i jeste sve: vraćati se. S jedne tačke na zemlji čeznuti, polaziti i ponovo stizati. Bez te tačke za koju si vezan, ne bi volio ni nju ni drugi svijet, ne bi imao odakle da pođeš, jer ne bi bio nigdje. A nisi nigdje ni ako imaš samo nju. Jer tada ne misliš o njoj, ne čezneš, ne voliš. A to nije dobro. Treba da misliš, da čezneš, da voliš."
"Mi smo ničiji. Uvijek smo na nekoj međi, uvijek nečiji miraz. Vjekovima mi se tražimo i prepoznajemo, uskoro nećemo znati ko smo. Živimo na razmeđu svjetova, na granici naroda, uvijek krivi nekome. Na nama se lome talasi istorije kao na grebenu. Otrgnuti smo, a neprihvaćeni. Ko rukavac što ga je bujica odvojila od majke pa nema više ni toka, ni ušća, suviše malen da bude jezero, suviše velik da ga zemlja upije. Drugi nam čine čast da idemo pod njihovom zastavom jer svoju nemamo. Mame nas kad smo potrebni a odbacuju kad odslužimo. Nesreća je što smo zavoljeli ovu svoju mrtvaju i nećemo iz nje, a sve se plaća pa i ova ljubav. Svako misli da će nadmudriti sve ostale i u tome je naša nesreća. Kakvi su ljudi Bosanci? To su najzamršeniji ljudi na svijetu, ni skim se istorija nije tako pošalila kao sa Bosnom. Juče smo bili ono što danas želimo da zaboravimo, a nismo postali ni nešto drugo. S nejasnim osjećajem stida zbog krivice i otpadništva, nećemo da gledamo unazada, a nemamo kad da gledamo unaprijed. Zar smo mi slučajno tako pretjerano meki i surovi, raznježeni i tvrdi. Zar se slučajno zaklanjamo za ljubav kao jedinu izvjesnost u ovoj neodređenosti, zašto? Zato što nam nije svejedno. A kad nam nije svejedno znači da smo pošteni. A kad smo pošteni, svaka čast našoj ludosti!" Derviš i smrt
Veca- Urednica Elite
- Broj poruka : 12938
Pridružila/o se : 18.11.2010
Re: Meša Selimović
od Aynnah Čet Nov 25, 2010 3:38 pm
''Bosna je moja velika ljubav i moja povremena bolna mržnja. Bezbroj puta sam pokušavao da pobjegnem od nje i uvijek ostajao, iako nije važno gdje čovjek fizički živi. Bosna je u meni kao krvotok. Nije to samo neobjašnjiva veza između nas i zavičaja, već i koloplet naslijeđa, istorije, cjelokupnog životnog iskustva mog i tuđeg, dalekog, koje je postalo moje. Viđena izvana i bez ljubavi, Bosna je gruba i teška, viđena iznutra i sa ljubavlju, koju zaslužuje, ona je ljudski bogata iako i u sebi nesaznana potpuno. Rijetko je ko bolnije i dramatičnije određen istorijom kao Bosanac. Šta se sve kroz vijekove nakupilo u tim ljudima! Osjećanje vlastite neodređenosti, tuđe krivice, teške istorije, neizvjesne budućnosti, straha od promjene, želje za dobrotom i humanošću koja bi se odnosila na sve ljude bez ikakvih ograničenja i čestih razočarenja koja su rađala mržnju. To su veoma složeni i zamršeni ljudi i teško ih je razrješavati po prvim viđenju i po spoljašnjim utiscima .''
Aynnah- Uvaženi član
- Broj poruka : 4911
Pridružila/o se : 24.11.2010
Re: Meša Selimović
od Aynnah Čet Nov 25, 2010 3:39 pm
Kad sam bio ugrožen, mislio sam samo na nju, hrabreci se njenim prisustvom. Kad mi je bilo teško, pominjao sam njeno ime kao u molitvi, nalazeci olakšanje. Kad osjetim radost, trazim da je podijelim s njom, zahvalan joj, kao da mi je ona daruje. Dobar je covjek, i lijepa žena, ali ono što je samo za mene, to sam sam stvorio. Cak i da je imala velikih mana, ja ih ne bih znao. Potrebna mi je savršena, i ne mogu dopusti ti da to ne bude.
Dao sam joj sve što nisam našao u životu, a bez cega ne mogu. Čak se i umanjujem pred njom, da bi ona bila veca, i ja pomocu nje. Bogato je darujem, da bih mogao da uzmem. Ja sam osujedjen, ona je ostvarena, i tako sam obeštecen. Ona mi namiruje izgubljeno, i dobijam više nego što sam želio da imam. Moje želje su bile maglovite i rasute, sad su sakupljene u jednom imenu, u jednom liku, stvarnijem i ljepšem od mašte. Njoj priznajem sve što ja nisam, a opet ništa ne gubim, odricuci se. Nemocan pred ljudima i slab pred svijetom, znacajan sam pred svojom tvorevinom, vrednijom od njih. Nespokojan pred nesigurnošcu svega, siguran sam pred ljubavlju, koja se stvara sama iz sebe, jer je potreba, pretvorena u osjecanje. Ljubav je žrtva i nasilje, nudi i zahtijeva, moli i grdi. Ova žena, cio moj svijet, potrebna mi je da joj se divim i da nad njom osjetim svoju moc. Stvorio sam je kao divljak svoga kumira, da mu stoji iznad pecinske vatre, zaštita od groma, neprijatelja, zvijeri, ljudi, neba, samoce, da traži od njega obicne stvari ali da zahtijeva i nemoguce, da osjeca oduševljenje ali i ogorcenje, da se zahvaljuje i da grdi, uvijek svjestan da bi mu bez njega strahovi bili preteški, nade bez korijena, radosti bez trajanja.
Zbog nje, iskljucive, i ljudi su mi postali bliži.
Tvrdjava
Aynnah- Uvaženi član
- Broj poruka : 4911
Pridružila/o se : 24.11.2010
Re: Meša Selimović
od Veca Pet Nov 26, 2010 8:30 am
Čovjek se navikne na svaki smrad.
Ja uvek kažem: neka nije gore.
Dvije lubenice pod jedno pazuho ne možes staviti, dva dobra teško možes sastaviti.
Znaš li šta je najljepše u životu? Želja, prijatelju.
Najveća mudrost u životu je da čovjek pronađe pravu ludost.
Usamljenost rađa misao, misao rađa nezadovoljstvo, nezadovoljstvo pobunu.
Najmanje se govori kad te se najviše tiče.
Suze mi teku od smijeha. Ako prestanem da se smijem, ostaće samo suze.
Ništa im ne zameram, pa ni to što mi nisu uspjeli ostaviti čak ni uspomene.
Sve više sam s njom, i kad sam sâm.
Ni haljinu ne valja krpiti, a kamoli ljubav.
Ako bismo otpatili svačiju nesreću, šta bi bilo od nas?
Ja uvek kažem: neka nije gore.
Dvije lubenice pod jedno pazuho ne možes staviti, dva dobra teško možes sastaviti.
Znaš li šta je najljepše u životu? Želja, prijatelju.
Najveća mudrost u životu je da čovjek pronađe pravu ludost.
Usamljenost rađa misao, misao rađa nezadovoljstvo, nezadovoljstvo pobunu.
Najmanje se govori kad te se najviše tiče.
Suze mi teku od smijeha. Ako prestanem da se smijem, ostaće samo suze.
Ništa im ne zameram, pa ni to što mi nisu uspjeli ostaviti čak ni uspomene.
Sve više sam s njom, i kad sam sâm.
Ni haljinu ne valja krpiti, a kamoli ljubav.
Ako bismo otpatili svačiju nesreću, šta bi bilo od nas?
Veca- Urednica Elite
- Broj poruka : 12938
Pridružila/o se : 18.11.2010
Re: Meša Selimović
od Shade Pon Nov 29, 2010 11:51 pm
"Šta je to s nama i sa životom, u kakve se to konce splićemo, u šta upadamo svojom voljom u šta nevoljom, šta od nas zavisi, i šta možemo sa sobom. Nisam vješt razmišljanju, više volim život nego misao o njemu, ali kako god sam prevrtao, ispada da nam se većina stvari dešava mimo nas, bez naše odluke. Slučajnost odlučuje o mome životnom putu i o mojoj sudbini, i najčešće bivam doveden pred gotov čin, upadam u jedan od mogućih tokova, u drugi će me ubaciti samo druga slučajnost. Ne vjerujem da mi je unaprijed zapisan put kojim ću proći, jer ne vjerujem u neki naročit red ovoga svijeta. Ne odlučujemo, već se zatičemo. Strmoglavljeni smo u igru, punu nebrojenih izmjena, jednog određenog trenutka, kad nas samo ta prilika čeka, jedina koja nas može sačekati, u toku mješanja. Ne možes je zaobići, ni odbiti. Tvoja je, kao voda u koju padneš. Pa plivaš, ili potoneš."
Shade- Elita
- Broj poruka : 10711
Pridružila/o se : 13.11.2010
Re: Meša Selimović
od Squaw Uto Nov 30, 2010 12:53 pm
Naučni skup u Parizu
Djela Meše Selimovića subverzivno djelovala na Titov režim
U Parizu je održan dvodnevni skup povodom sto godina od rođenja pisca Meše Selimovića, a osnovna konstatacija književnih kritičara jeste da Selimovićevo djelo pripada korpusu svjetske književnosti.
Učesnici simpozijuma bili su književnici iz BiH, Srbije, Hrvatske, Crne Gore, Francuske i Njemačke.
Univerzitetski profesor iz Sarajeva Enver Kazaz smatra da je "neophodno demaskirati i podvrći analizi sva dosadašnja tumačenja Selimovićevih djela."
Obrazlažući uzdizanje autora romana "Derviš i smrt" i "Tvrđava" na tako visok nivo, on je roman "Derviš i smrt", kao i Andrićevu "Prokletu avliju", označio kao "romane modernističkog skepticizma", koji su subverzivno djelovali na Titov model socijalističkog režima.
Cjelokupna kritika pedesetih, a potom šezdesetih godina 20. vijeka, kada su ta ostvarenja objavljena, svjesno je zaobilazila ta značenja i isticala samo njihovu univerzalnost. Roman "Derviš i smrt", a zatim "Tvrđava" tumačeni su apstraktno, van prostora i vremena i bilo kakvog stvarnog konteksta, samo kao uspješne obrade univerzalnih tema odnosa ličnosti i vlasti, slobode i moći.
Po Kazazovom tumačenju, Selimovićevi romani imaju alegorijsko i parabolično značenje. Radnja im je smještena u osmansko doba, ali govore o vremenu u kojem autor živi i o političkom teroru kao suštini istorije.
Na to je ukazano tokom analize Selimovićeve autobiografske knjige "Sjećanja", koja je izišla deset godina poslije "Derviša" - 1976. godine. "Derviš i smrt" i "Tvrđava", istakao je Kazaz, nose u sebi mnogo od piščeve autobiografije i sadržaj "Sjećanja" je nerijetko doslovno prenesen u te romane.
Na simpozijumu su prikazani i dijelovi dva filma, snimljenih po romanu "Derviš i smrt". Za ovaj pariški skup studije o različitim aspektima Selimovićevog djela pripremilo je dvadesetak univerzitetskih profesora, pisaca, književnih istoričara i kritičara.
Zvonko Kovač iz Zagreba govorio je o temi prijateljstva i ljubavi u Selimovićevim romanima, Boris Lazić je analizirao "posredničku ulogu kultura između istoka i zapada u Selimovićevim esejima", Robert Hodel iz Hamburga napisao je studiju "Muslimanski podtekst u romanu Tvrđava", a Angela Richter "Tvrđava kao simbol ili o etosu kritičkog intelektualca".
Izvor
Djela Meše Selimovića subverzivno djelovala na Titov režim
U Parizu je održan dvodnevni skup povodom sto godina od rođenja pisca Meše Selimovića, a osnovna konstatacija književnih kritičara jeste da Selimovićevo djelo pripada korpusu svjetske književnosti.
Učesnici simpozijuma bili su književnici iz BiH, Srbije, Hrvatske, Crne Gore, Francuske i Njemačke.
Univerzitetski profesor iz Sarajeva Enver Kazaz smatra da je "neophodno demaskirati i podvrći analizi sva dosadašnja tumačenja Selimovićevih djela."
Obrazlažući uzdizanje autora romana "Derviš i smrt" i "Tvrđava" na tako visok nivo, on je roman "Derviš i smrt", kao i Andrićevu "Prokletu avliju", označio kao "romane modernističkog skepticizma", koji su subverzivno djelovali na Titov model socijalističkog režima.
Cjelokupna kritika pedesetih, a potom šezdesetih godina 20. vijeka, kada su ta ostvarenja objavljena, svjesno je zaobilazila ta značenja i isticala samo njihovu univerzalnost. Roman "Derviš i smrt", a zatim "Tvrđava" tumačeni su apstraktno, van prostora i vremena i bilo kakvog stvarnog konteksta, samo kao uspješne obrade univerzalnih tema odnosa ličnosti i vlasti, slobode i moći.
Po Kazazovom tumačenju, Selimovićevi romani imaju alegorijsko i parabolično značenje. Radnja im je smještena u osmansko doba, ali govore o vremenu u kojem autor živi i o političkom teroru kao suštini istorije.
Na to je ukazano tokom analize Selimovićeve autobiografske knjige "Sjećanja", koja je izišla deset godina poslije "Derviša" - 1976. godine. "Derviš i smrt" i "Tvrđava", istakao je Kazaz, nose u sebi mnogo od piščeve autobiografije i sadržaj "Sjećanja" je nerijetko doslovno prenesen u te romane.
Na simpozijumu su prikazani i dijelovi dva filma, snimljenih po romanu "Derviš i smrt". Za ovaj pariški skup studije o različitim aspektima Selimovićevog djela pripremilo je dvadesetak univerzitetskih profesora, pisaca, književnih istoričara i kritičara.
Zvonko Kovač iz Zagreba govorio je o temi prijateljstva i ljubavi u Selimovićevim romanima, Boris Lazić je analizirao "posredničku ulogu kultura između istoka i zapada u Selimovićevim esejima", Robert Hodel iz Hamburga napisao je studiju "Muslimanski podtekst u romanu Tvrđava", a Angela Richter "Tvrđava kao simbol ili o etosu kritičkog intelektualca".
Izvor
Squaw- Umetnica
- Broj poruka : 367
Pridružila/o se : 17.11.2010
Re: Meša Selimović
od Aynnah Pet Dec 10, 2010 7:49 pm
Postoje tri velike strasti, alkohol, kocka i vlast. Od prve dvije se nekako može izliječiti, od treće nikako. Vlast je i najteži porok. Zbog nje se ubija, zbog nje se gine, zbog nje se gubi ljudski lik.Neodoljiva je kao čarobni kamen, jer pribavlja moć. Čovjeka na vlasti podstiču kukavice, bodre laskavci, podržavaju lupeži, i njegova predstava o sebi uvijek je ljepša nego istina. Sve ljude smatra glupim,jer kriju pred njim svoje pravo mišljenje, a sebi prisvaja pravo da sve zna, i ljudi to prihvataju. Niko na vlasti nije pametan, jer i pametni ubrzo izgube razbor, i niko trpeljiv, jer mrze promjenu. Odmah stvaraju vječne zakone, vječna načela, vječno ustrojstvo, i vežući vlast uz boga, učvršćuju svoju moć. I niko ih ne bi oborio, da ne postaju smetnja i prijetnja drugim moćnicima. Ruše ih uvijek na isti način,objašnjavajući to nasiljem prema narodu, a svi su nasilnici, i izdajom prema vladaru, a nikome to ni na um ne pada. I nikoga to nije urazumilo, svi srljaju na vlast, kao noćni leptiri na plamen svijeće.
Aynnah- Uvaženi član
- Broj poruka : 4911
Pridružila/o se : 24.11.2010
Re: Meša Selimović
od Aynnah Pet Dec 10, 2010 7:57 pm
U jesen sam joj predložio da se vjenčamo. Iskreno sam to želio, nisam mogao zamisliti da će biti nekako drukčije, ali sam pošteno rekao da sam rđava prilika, nemam ništa niti ima izgleda da ću ikad imati, i ne dobija mnogo udajom za mene. Možda nije pravo što joj to nudim, ali mi ljubav daje pravo da budem nepravedan. Voljeću je, i nećemo imati ništa, je li joj to dovoljno.
Ali ona je još luđa od mene. Voljećemo se, rekla je ozbiljno, a to je mnogo, to je sve. Ništa mi drugo ne treba.
Našalio sam se da će nam u početku sigurno biti lijepo, a poslije, kad joj dosadim, snalazićemo se kako znamo, osvježavaćemo našu ljubav, kao stari Džezar, koji se tri puta rastajao i ponovo vjenčavao sa svojom ženom.
- Bez potrebe je mučio i sebe i nju – pobunila se Tijana.
-Trebalo je da nađe ženu s kojom se neće nikada rastati. Ili da živi sam. Ni haljinu ne valja krpiti, a kamoli ljubav. Bolje je otići.
- Ti bi otišla?
- Otišla bih.
- Zato što me ne voliš?
- Zato što te volim.
Nije mi sasvim jasna ta ženska logika, ali sam znao da govori istinu.
Tvrđava
Ali ona je još luđa od mene. Voljećemo se, rekla je ozbiljno, a to je mnogo, to je sve. Ništa mi drugo ne treba.
Našalio sam se da će nam u početku sigurno biti lijepo, a poslije, kad joj dosadim, snalazićemo se kako znamo, osvježavaćemo našu ljubav, kao stari Džezar, koji se tri puta rastajao i ponovo vjenčavao sa svojom ženom.
- Bez potrebe je mučio i sebe i nju – pobunila se Tijana.
-Trebalo je da nađe ženu s kojom se neće nikada rastati. Ili da živi sam. Ni haljinu ne valja krpiti, a kamoli ljubav. Bolje je otići.
- Ti bi otišla?
- Otišla bih.
- Zato što me ne voliš?
- Zato što te volim.
Nije mi sasvim jasna ta ženska logika, ali sam znao da govori istinu.
Tvrđava
Poslednji izmenio Aynnah dana Sre Dec 15, 2010 7:59 pm, izmenjeno ukupno 1 puta
Aynnah- Uvaženi član
- Broj poruka : 4911
Pridružila/o se : 24.11.2010
Re: Meša Selimović
od Shade Sub Dec 11, 2010 8:16 pm
Neki su gluvi na tuđe reči, oni su nesreća i sebi i drugima.
Ali uvek treba pokušati. Pitaćeš: Zašto?
-Nizašto. Da bude manje gluvo i pusto.
Shade- Elita
- Broj poruka : 10711
Pridružila/o se : 13.11.2010
Re: Meša Selimović
od Shade Sub Dec 11, 2010 8:26 pm
Sve je moguće, sve je na dohvat ruke, samo se čovek ne sme predati. Teško je dok se ne odlučiš, tada sve prepreke izgledaju neprelazne, sve teškoće nesavladive.
Ali kad se otkineš od sebe neodlučnog, kad pobediš svoju malodušnost, otvore se pred tobom neslućeni putevi,
i svet više nije skučen i pun pretnji.
Shade- Elita
- Broj poruka : 10711
Pridružila/o se : 13.11.2010
Re: Meša Selimović
od Aynnah Sre Dec 15, 2010 8:08 pm
Hodaćemo bez razloga, radovaćemo se, bez razloga, smijaćemo se, bez razloga, s jednim jedinim razlogom, sto smo živi i što se volimo.
A kud ćeš veći razlog?!
Tvrđava
A kud ćeš veći razlog?!
Tvrđava
Aynnah- Uvaženi član
- Broj poruka : 4911
Pridružila/o se : 24.11.2010
Re: Meša Selimović
od Shade Uto Dec 21, 2010 9:42 pm
Neću da joj pomognem, neka se otkrije sama, to je i smisao ove igre u kojoj se uspostavlja naš odnos. Pomalo sam nadmoćan, jer vidim da se ne brani, ali osećam da nije slučajno stala na moj put: nešto će se desiti među nama. Čini mi se da to znamo i ona i ja, tražimo se i čekamo. I uvek sve odgađamo, kao u strahu od rešenja. Ovako je mogućnost, cvetanje, prostranstvo želje. Sve je tu moguće, sve je pred nama.
A kad pređemo tu granicu, naći ćemo se na čvrstom tlu tačno određenog odnosa i obaveza kojih se bojim. Samo ona i ja, u uskom kavezu moguće ali nedovoljne nežnosti, omeđeni sobom i osećanjima koja bi se mogla zaviti, ili koja bismo pokazivali da ne bude sasvim mučno. Samo ona i ja, bez svetla, bez neomeđenih širina, koje nas draže kao mogućnost…
I ne znam šta je jače, šta je važnije, i zato se ispitujemo i čekamo. Bez ikakve logike, dirnut sam što osećam da sam joj potreban i što me gleda drukčije nego ikoga drugog, a baš toga se bojim. Žao bi mi bilo da joj nanesem bol, a sigurno bi tako bilo. Ili vrlo verovatno. Užasavaju me obaveze, mogle bi da budu mučne, a privlači me što ih ona nudi. To rađa nadmoćnost, koja može da bude surova, ali i velikodušna: čuvam se i jednog i drugog.
A kad pređemo tu granicu, naći ćemo se na čvrstom tlu tačno određenog odnosa i obaveza kojih se bojim. Samo ona i ja, u uskom kavezu moguće ali nedovoljne nežnosti, omeđeni sobom i osećanjima koja bi se mogla zaviti, ili koja bismo pokazivali da ne bude sasvim mučno. Samo ona i ja, bez svetla, bez neomeđenih širina, koje nas draže kao mogućnost…
I ne znam šta je jače, šta je važnije, i zato se ispitujemo i čekamo. Bez ikakve logike, dirnut sam što osećam da sam joj potreban i što me gleda drukčije nego ikoga drugog, a baš toga se bojim. Žao bi mi bilo da joj nanesem bol, a sigurno bi tako bilo. Ili vrlo verovatno. Užasavaju me obaveze, mogle bi da budu mučne, a privlači me što ih ona nudi. To rađa nadmoćnost, koja može da bude surova, ali i velikodušna: čuvam se i jednog i drugog.
Meša Selimović
Tišine
Shade- Elita
- Broj poruka : 10711
Pridružila/o se : 13.11.2010
Re: Meša Selimović
od Shade Ned Dec 26, 2010 5:10 pm
Više je štete naneseno životu zbog sprečavanja grijeha, nego zbog samog grijeha.
____________________
U jesen sam joj predložio da se venčamo. Iskreno sam to želeo, nisam mogao zamisliti da će biti nekako drukčije, ali sam pošteno rekao da sam rđava prilika, nemam nižta niti ima izgleda da ću ikad imati, i ne dobija mnogo udajom za mene. Možda nije pravo što joj to nudim, ali mi ljubav daje za pravo da budem nepravedan. Voleću je, i nećemo imati ništa, je li joj to dovoljno?
Ali ona je jos luđa od mene. Volećemo se, rekla je ozbiljno, a to je mnogo, to je sve.
Ništa mi drugo ne treba.
Tvrđava
Shade- Elita
- Broj poruka : 10711
Pridružila/o se : 13.11.2010
Re: Meša Selimović
od Shade Čet Dec 30, 2010 1:37 am
"... svako ima svoju istinu i to je baš dobro, samo ne znam zašto se zove istinom, jer bi istina morala biti jedna, pa bismo pomrli od dosade, a najbolje je kad je tuđa istina neistina, zabavnije se živi. "
Život je izbor, a ne sudbina, jer običan čovjek živi kako mora, a pravi čovjek živi kako hoće.
Život na koji bijedno i bez otpora pristaje je bijedno tavorenje, a izabrani život je sloboda.
Čovjek postaje slobodan svojom odlukom, otporom i nepristajanjem.
Život je izbor, a ne sudbina, jer običan čovjek živi kako mora, a pravi čovjek živi kako hoće.
Život na koji bijedno i bez otpora pristaje je bijedno tavorenje, a izabrani život je sloboda.
Čovjek postaje slobodan svojom odlukom, otporom i nepristajanjem.
Shade- Elita
- Broj poruka : 10711
Pridružila/o se : 13.11.2010
Re: Meša Selimović
od Aynnah Pet Dec 31, 2010 2:03 pm
Meša Selimović
"Bilo je to jednom, davno, u životu još
lijepom. Možda mi se činio težak tada, ali kad mislim o njemu sa ovoga
mjesta, želio bih da se vrati."
"Bilo je to jednom, davno, u životu još
lijepom. Možda mi se činio težak tada, ali kad mislim o njemu sa ovoga
mjesta, želio bih da se vrati."
Aynnah- Uvaženi član
- Broj poruka : 4911
Pridružila/o se : 24.11.2010
Re: Meša Selimović
od Femme Ned Jan 09, 2011 1:25 am
U življenju, u trpljenju
srce blijedi,
srce vene,
sjena slijedi
bivšeg mene,
u trpljenju, u žvljenju.
Izgubih se u traženju.
Ja sam bio,
ja sam i sad.
Nisam bio,
nisam ni sad.
Izgubih se u traženju.
U lutanju, u snovima
noć me rubi,
dan me vraća.
Dan se gubi,
život kraća,
u snovima , u lutanju.
U nadanju, u čekanju
žvot snijem,
a snom živim.
Srce krijem,
srce krivim
što ne živim,
što još snijem,
u čekanju, u nadanju.
U "Tvrđavi", M. S.
Femme- ...
- Broj poruka : 5413
Pridružila/o se : 06.03.2010 -
Re: Meša Selimović
od Aynnah Ned Jan 09, 2011 10:13 pm
''Žena više voli nježnu riječ,makar bila i glupa,nego pametnu,ako je gruba.''
''U današnjem svijetu ostaju nam samo dvije mogućnosti:prilagođavanje ili vlastita žrtva''
''Više je dobrih ljudi na svijetu nego zlih.Mnogo više!Samo se zli dalje čuju i teže osjećaju.Dobri ćute.''
''Veći igraju,manji plaćaju.''
(Tvrđava)
''U današnjem svijetu ostaju nam samo dvije mogućnosti:prilagođavanje ili vlastita žrtva''
''Više je dobrih ljudi na svijetu nego zlih.Mnogo više!Samo se zli dalje čuju i teže osjećaju.Dobri ćute.''
''Veći igraju,manji plaćaju.''
(Tvrđava)
Aynnah- Uvaženi član
- Broj poruka : 4911
Pridružila/o se : 24.11.2010
Re: Meša Selimović
od Aynnah Ned Jan 09, 2011 10:20 pm
''Pale su mi na um knjige,one nisu čovjek sav,već ono što je u njemu najbolje,čovjek odabranih trenutaka.S tim živim čovjekom koga nema,možeš razgovarati,možeš uživati,a ne moraš mu se ni zahvaliti.Možeš se s njim svađati,a on nema mogućnosti da ti odgovori išta osim ono što je već napisao.Možeš se ponositi svojom pameću,govoreći mu gluposti,strpljivo će te slušati.Možeš ga ostaviti i preći drugome,neće se naljutiti,srdačno će te dočekati,ako mu se vratiš,uvijek spreman da počne razgovor sa tobom.''
Moram reći,da mi je ovaj citat iz Tvrđave bio podloga za skorašnji pismeni rad iz Bosanskog jezika.Prof. je bila oduševljena.
Moram reći,da mi je ovaj citat iz Tvrđave bio podloga za skorašnji pismeni rad iz Bosanskog jezika.Prof. je bila oduševljena.
Aynnah- Uvaženi član
- Broj poruka : 4911
Pridružila/o se : 24.11.2010
Re: Meša Selimović
od Aynnah Ned Jan 09, 2011 10:21 pm
''Nije teško poželjeti grad iz snova,teško ga je zamisliti u stvarnosti,još teže održati vjeru u njega.''
Tvrđava
Aynnah- Uvaženi član
- Broj poruka : 4911
Pridružila/o se : 24.11.2010
Re: Meša Selimović
od Femme Pon Jan 10, 2011 5:09 pm
Aynnah ::''Pale su mi na um knjige,one nisu čovjek sav,već ono što je u njemu najbolje,čovjek odabranih trenutaka.S tim živim čovjekom koga nema,možeš razgovarati,možeš uživati,a ne moraš mu se ni zahvaliti.Možeš se s njim svađati,a on nema mogućnosti da ti odgovori išta osim ono što je već napisao.Možeš se ponositi svojom pameću,govoreći mu gluposti,strpljivo će te slušati.Možeš ga ostaviti i preći drugome,neće se naljutiti,srdačno će te dočekati,ako mu se vratiš,uvijek spreman da počne razgovor sa tobom.''
Moram reći,da mi je ovaj citat iz Tvrđave bio podloga za skorašnji pismeni rad iz Bosanskog jezika.Prof. je bila oduševljena.
Znaš, Aynnah, retko koji njegov citat je neprimenjiv u životu.
Apropo samog citata, jednom sam sa prijateljicom pričala o tome ko šta voli.
Ona je nabrojala životinje, i još svašta nešto. Ja pobrojah, cveće, muziku i knjige.
Veli ona: "Sve ono što ne može da ti odgovori, kako god se odnosila prema njemu".
"Da'', rekoh, ''ali je puno života, ipak."
Femme- ...
- Broj poruka : 5413
Pridružila/o se : 06.03.2010 -
Re: Meša Selimović
od Aynnah Pon Jan 10, 2011 5:43 pm
Admin ::
Ona je nabrojala životinje, i još svašta nešto. Ja pobrojah, cveće, muziku i knjige.
Veli ona: "Sve ono što ne može da ti odgovori, kako god se odnosila prema njemu".
"Da'', rekoh, ''ali je puno života, ipak."
Moram reći da me ovaj dio posta oduševio
Aynnah- Uvaženi član
- Broj poruka : 4911
Pridružila/o se : 24.11.2010
Re: Meša Selimović
od Femme Sre Jan 12, 2011 11:04 pm
Tako je bolje, bez slatkih riječi, bez praznog smiješka, bez varanja. Sve je lijepo dok ništa ne trazimo, a prijatelje je opasno iskušavati. Čovjek je vjeran samo sebi.
...
Iskustvo i mudrost su nevolja a ne prednost. Zaustaviće te na svakom koraku, ogadiće ti svaki pokušaj, ponudiće ti bezbroj dokaza da je najbolje ćutati, mirovati, gledati iz prikrajka. Mudrost je kukavička, očajnička, iskustvo je korisno samo za životno puzanje. Samo neiskustvo i ludost daju krila! Razbiće se onaj ko ne poštuje tuđa gorka iskustva, to je istina. Ali je poletio, vinuo se iz gliba, ostavio lijepo sjećanje koje ne umire.
M. Selimović
Femme- ...
- Broj poruka : 5413
Pridružila/o se : 06.03.2010 -
Re: Meša Selimović
od Shade Sre Jan 19, 2011 6:18 pm
Ni haljinu ne valja krpiti, a kamoli ljubav. Bolje je otići.
- Ti bi otišla?
- Otišla bih.
- Zato što me ne voliš?
- Zato što te volim.
Da sam imao kud, i da mi nije svejedno, otišao bih na bilo koju stranu sveta. I sad. Samo bih poveo voljenu ženu koju sam nenadno stekao.
Što ima više svetih skloništa iza kojih se ljudi kriju, sve je više prostora za ljudsko zlo. Čovek uvek izmisli razlog izvan sebe da bi se oslobodio odgovornosti i krivice. To je podsticaj za zajedničku neodgovornost. Teško čovečanstvu dok je tako.
Svako određuje šta je dobro, a šta je zlo.
I nijedno zlo ne može postati dobro, zato što ga prihvata većina.
Mnogo je verovatnije, I logičnije, I manje uvredljivo, da je telo smrtno a duša besmrtna, duša je delić sveopšte svemirske energije, poklonjen nam, privremeno ustupljen, na rođenju, koja će živeti svojim nepoznatim životom I posle smrti tela, ili će se useliti u novorođenče, da nastavi svoje večno kretanje. Ni kap vode se ne gubi, samo se menja, kako se može izgubiti sve čovekovo? Mora biti da život postoji po nekom više načelu, a ne samo po besmislu, po zlu, po ludilu.
Video sam smrt moćnog čoveka, ubila ga je tuga, video sam možda, ubistvo iz daljine, video sam ljudsku mržnju, a mislio sam, kao opsednut samo na jedno: da li mu je poslednja misao bila osveta ili ljubav?
Kao da je o tome visio sav moj život.
Odlučio sam se za ljubav. Manje je istinito, I manje verovatno, ali je plemenitije. I lepše: tako sve ima vise smisla. I smrt. I život.
Svako određuje šta je dobro, a šta je zlo.
I nijedno zlo ne može postati dobro, zato što ga prihvata većina.
Ne mogu da mu verujem, moje srce odbija njegovu beznadnu misao, protiv života je, I protiv ljudi.
Svih ljudi. A da je samo jedan drukčiji, verovao bih u njega više nego u ostale.
A nije samo jedan. Više je dobrih ljudi na svetu nego zlih.
Mnogo više!
Samo se zli dalje čuju.
I teže osećaju.
Dobri ćute.
Svih ljudi. A da je samo jedan drukčiji, verovao bih u njega više nego u ostale.
A nije samo jedan. Više je dobrih ljudi na svetu nego zlih.
Mnogo više!
Samo se zli dalje čuju.
I teže osećaju.
Dobri ćute.
Mnogo je verovatnije, I logičnije, I manje uvredljivo, da je telo smrtno a duša besmrtna, duša je delić sveopšte svemirske energije, poklonjen nam, privremeno ustupljen, na rođenju, koja će živeti svojim nepoznatim životom I posle smrti tela, ili će se useliti u novorođenče, da nastavi svoje večno kretanje. Ni kap vode se ne gubi, samo se menja, kako se može izgubiti sve čovekovo? Mora biti da život postoji po nekom više načelu, a ne samo po besmislu, po zlu, po ludilu.
Video sam smrt moćnog čoveka, ubila ga je tuga, video sam možda, ubistvo iz daljine, video sam ljudsku mržnju, a mislio sam, kao opsednut samo na jedno: da li mu je poslednja misao bila osveta ili ljubav?
Kao da je o tome visio sav moj život.
Odlučio sam se za ljubav. Manje je istinito, I manje verovatno, ali je plemenitije. I lepše: tako sve ima vise smisla. I smrt. I život.
''Tvrđava''
Shade- Elita
- Broj poruka : 10711
Pridružila/o se : 13.11.2010
Strana 1 od 4 • 1, 2, 3, 4
Strana 1 od 4
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu